Film o Udruženju za zaštitu životinja „Vardi“ i djevojci koja ga je osnovala, Svjetlani Trifunović, premijerno je prikazan na Sarajevo Film Festivalu. Priliku da zavirimo u njen svijet, koji se vrti oko pomoći i stvaranju boljih uslova za živote pasa, odnedavno svi imamo, jer je film objavljen i na Youtube-u.
Dokumentarni film „Vardi“ snimljen je prije dvije godine, na inicijativu Aleksandra Jurića, koji je Svjetlani predložio da kroz film prikažu situaciju sa psima, koja se dešavala u Kotor Varoši.
Kroz film se prikazuje i govori o tome, koliko je u stvari napuštenih pasa, kao i o bitnosti sterilizacije. Na koji način je Svjetlana uspjela da osnuje Udruženje i da se odluči na taj korak. Film se dotiče i problema pasa invalida, te ističe da su oni u stvari i najviše zanemareni, iako je njihov broj velik. U filmu se može vidjeti i koliko dugo traje proces udomljenja jednog psa.
„Film je odličan način, da ljudi dobiju osjećaj o tome kakav ja pristup imam prema psima i šta su mi prioriteti. To nije samo čisto udomljavanje, nego i rad na mnogo drugih stvari“, ističe Svjetlana.
Iako je dvije godine možda kratak period, u ovom slučaju je itekako velik, jer se dosta stvari promijenilo nabolje od vremena snimanja filma.
„Ono što primjećujem kada sad gledam film, jeste da je dosta toga renovirano, izgrađeno i napravljeno u kući i dvorištu mog djeda. Napravili smo novu ogradu. Takođe, broj ljudi koji se priključio i zapratio Facebook i Instagram, kao i onih koji pomažu, se tokom ove dvije godine povećao. Mnogo mi je lakše da pomognem psima, kada imam više ljudi uz sebe. Ja sam jako zadovoljna kako je sve teklo poslije snimanja filma. Drago mi je da ljudi koji su nedavno čuli za Vardi, kroz film mogu da vide kako je ranije sve izgledalo.“
Što se tiče udomljavanja životinja u inostranstvu, što se spominje i u filmu, Svjetlana ističe da udomitelje u Bosni i Hecegovini, nije našla nekoliko godina. Razlog je taj što ne uspijeva pronaći adekvatne udomitelje.
„Pored toga, ako i nađemo udomitelja koji bi psu odgovarao, problem je što nemamo državu „iza sebe“. Ne vrijede nikakvi ugovori sa udomiteljima i provjere, kada nemam zakon kojim mogu da zaštitim životinju. To je najveći razlog zašto u širokom luku, izbjegavam da dajem psa kod nas. Onaj ko hoće da udomi psa u našoj okolini, može da ga pronađe bilo gdje. Psi kod mene su sigurni, zbog čega se ne žurim sa njihovim udomljenjem.“
Zato su neki psi kod nje proveli i 3-4 godine. Svjetlana ističe, barem kada je riječ o našem području, da ne nagovara ljude na udomljavanje. Više se trudi predstaviti realnost, pokazati kolika su obaveza i odgovornost udomiti životinju.
„To je neki moj način rada i kada mi se jave ljudi, uvijek imam realan pristup. Objasnim koliko je u stvari životinja zahtjevna, jer se prečesto dešava da ljudi uzmu psa i vremenom shvate da je to obaveza, zbog čega brzo odustaju od kućnog ljubimca.“
Nije ni svako udomljavanje u inostranstvu idealno, ali je provjera doma i potpisivanje ugovora sa udomiteljima na višem nivou.
„Da bih uopšte mogla da radim udomljavanje u inostranstvu, moram imati saradnju sa registrovanim udruženjem iz te države, koje može garantovati da šta god da se desi udomitelju, postoji plan B.“
Zato se kod nas trudi, akcenat staviti na sterilizaciju svih pasa.
„Psi po meni nisu lutalice, oni su napišteni i to sve dolazi od neodgovornog vlasništva. Ljudi ne sterilišu svoje pse, oni se nekontrolisano pare i legla od svojih kuja daju prvom ko se javi, niko se ne pita kako će taj pas dalje živjeti.“
Iako je mnogo pasa sa ulice udomljeno i sterilisano, Svjetlana nije optimistična kada je riječ o napretku i pronalasku rješenja, u odnosu na period od prije 5-10 godina.
„Nažalost, kada govorimo uopšteno o državi, ja vjerujem da tokom mog života, a sada imam 24 godine, ovaj problem neće biti riješen. Kočnica stoji duboko u korijenu našeg naroda i mentaliteta, gdje je normalno da pas živi na metar lanca, gdje je normalno da se pas ostavi na ulici, kao i smeće. To će se vući još generacijama, ali što se tiče Kotor Varoši, mjesta u kojem živim i gdje najviše radim, već se vidi velika promjena. Mnogo više pasa je bilo ranije. Moj sistem rada je takav da svake sedmice sterilišem između 4 i 8 pasa. Od 7 pasa, jedan bude sa ulice, ostali su vlasnički.“
Svjetlana vjeruje da, ako bi se godišnje napisalo barem 10 kazni, da bi makar svaki 10-ti čovjek odgovornije i moralnije pristupio kupovini i udomljavanju psa, što nije moguće dok god ne budemo imali državu, koja radi svoj posao.
“Problem je taj i što ljudi žele rasne pse, ne žele da udome. Uvoze pse iz Srbije i Crne Gore, tamo ih kupuju ilegalno, onda ti psi završavaju na ulici. To je jedan težak sistem, ali naš najveći problem je što država ne radi ništa po tom pitanju. Na području banjalučke regije, nije napisana niti jedna kazna za napuštanje psa ili za prestup što psi nisu čipovani. 0d 2019. godine je po zakonu obavezno čipovanje pasa, ali inspekcija nije ni pokušala da radi svoj posao, da uđe u trag cirkulaciji i kretanju pasa i da pokuša barem da krene da utiče na ovaj problem kaznama.”
Ipak, pozitivno je da pored donacija koje Udruženje održavaju na životu, Svjetlana napominje da veliki posao rade i pojedinci koji putem društvenih mreža podržavaju rad Udruženja, koji svakodnevno dijele objave i pomažu da za svaku akciju, čuje što veći broj ljudi. Svoju pomoć pružaju i određeni mediji.
„Iako se svijet vrti oko novca, postoje mnogi načini da ljudi pomognu ako to žele. Meni su ti drugi načini i draži – velika gesta je kada ljudi doniraju staru posteljinu, deke, odjeću ili posuđe prihvatilištu. Najljepši način na koji ljudi mogu pomoći je kada daju svoje vrijeme životinjama – odnosno volontiranjem. Kada bih imala još pet ljudi koji rade pola moga posla, učinili bismo velike pomake. Jedna osoba ne može da promijeni svijet, a volontiranje je nešto što nikakva količina novčane donacije, ne može da zamijeni. Zato pozivam ljude i apelujem da se pridruže nekom udruženju i na ovaj način pomognu. Posljednih godina ja imam nekoliko ljudi, koji su se pridružili i bez kojih, ja ne bih mogla da funkcionišem.”
Još jedan ogroman problem na koji Svjetlana želi skrenuti pažnju, jeste problem zlostavljanja životinja.
„Čvrsto vjerujem da svako ko je u stanju da povrijedi životinju, u stanju je to da uradi i čovjeku. Naše društvo to ne prihvata na ovaj način, ali je nažalost tako. Imamo ogroman broj zlostavljanih životinja, a slično je i u međuljudskim odnosima.“
50-minutni film o „djevojci sa psima“, djevojci heroini čija humanost ne poznaje granice, te njenom radu, možeš pogledati na Youtubeu pod imenom „VARDI – Dokumentarni film“.
