Neki ljudi su veoma nesigurni. To možemo vidjeti po načinu na koji govore, po tome kako se kreću, pa čak i po njihovom držanju. Zapravo, neki od njih to čak i kažu naglas.
Postoje i ljudi koji spolja izgledaju posebno samopouzdani – vode računa o svom izgledu, elegantno se oblače, govore i samouvjereno hodaju – dok je realnost da imaju dubok nedostatak samopoštovanja. Njihova nesigurnost je suptilnija, jer da bismo je vidjeli, moramo bolje pogledati kako se ponašaju.
Evo šest zajedničkih kvaliteta suptilno nesigurnih ljudi.
Glasni su
To ne znači da su svi glasni ljudi nesigurni. Međutim, nešto što suptilno nesigurni ljudi obično imaju zajedničko je da žude za pažnjom, pa su često glasni.
Biti glasan ne znači samo glasno govoriti. To je i kontinuirani pokušaj da postaneš centar pažnje, u svakoj situaciji. Na primjer: biti jedina osoba u društvu koja pleše na stolu.
Moraju stalno pričati o sebi
Ovo ide ruku pod ruku sa prethodnom tačkom. Kao što je već spomenuto, suptilno nesigurni ljudi imaju tendenciju da traže potvrdu i odobrenje. I to ih navodi da pričaju mnogo o sebi – a da toga nisu ni svjesni. To su ljudi koji gotovo svaki razgovor fokusiraju na sebe.
Na primjer, ako s njima razgovaraš o nedavnom putovanju, oni će preusmjeriti razgovor na sebe i razgovarati o posljednjem putovanju na koje su otišli. Ili će pričati o rođaku koji je putovao po svijetu.
Ako s njima razgovaraš o maloj pobjedi na poslu, oni će pričati o svom poslu i profesionalnim postignućima.
Spuštaju druge
Suptilno nesigurni ljudi obično imaju zajedničko to da često govore loše o drugima. Neki od njih to rade čak i iza leđa svog najboljeg prijatelja.
Zamisli ovako: Imaš komšije svojih godina, niste bliski prijatelji, ali imate nekoliko zajedničkih stvari i ponekad se družite. Jednog dana te pitaju da li na povratku kući možeš otići do trgovine i kupiti im nekoliko stvari za večeru. Takođe traže da odeš u apoteku.
Prihvataš da im učiniš uslugu. Pokucaš im na vrata i daš sve što su tražili. Zatim, nekoliko dana kasnije saznaš da su otišli kod vašeg zajedničkog prijatelja i požalili se da im nisi donio/la baš ono što su tražili. Čak kažu “nisi neko kome mogu vjerovati.”
Kako Glenn Geher Ph.D. objašnjava, ako neko ponižava druge, obično to čini jer se mora osjećati i biti viđen kao superioran, samopouzdan i moćan. Takođe, kako dr Mary Elizabeth Dean objašnjava, “Potreba da se osjećaju bolje od drugih zapravo je glavni razlog za ljude koji druge ponižavaju.”
Ponašaju se kao da znaju sve
Nesigurni ljudi obično ne vole da priznaju da nešto ne znaju. Gotovo ih nikad ne čujemo kako govore „Oh, stvarno? To je zanimljivo, nisam to znao.”
Stalno se hvale svojim dostignućima
Prilična je razlika između dijeljenja svojih postignuća na skroman način i hvalisanja. Kada govore o svojim pobjedama, samopouzdani ljudi su skromni i kratki, prepoznaju svoje prepreke, priznaju da su morali naporno raditi za ono što su postigli i odaju priznanje drugima.
Umjesto toga, suptilno nesigurni ljudi imaju tendenciju da se hvale. Obično ne odaju priznanje drugima i moraju svaku malu pobjedu podijeliti sa svijetom.
Na primjer, oni su ti koji se hvale svakim pojedinim profesionalnim postignućem na Facebooku i LinkedInu, obično dijeleći dugačku objavu u kojoj objašnjavaju koliko su talentovani i kako su izabrani za novu, izazovnu misiju koju samo oni mogu ostvariti. Ove objave vrište: “Hej, pogledaj me, vidi kako sam sjajan, lajkuj moju objavu!”
Kako je napisala psihologinja Jennifer Delgado, “Ljudi koji se mnogo hvale moraju popuniti praznine u svom identitetu.”
Imaju potrebu da kontrolišu druge
Neki ljudi imaju potrebu za kontrolom. Nije lako izaći na kraj sa nesigurnom osobom, posebno kada ne znamo da njeni postupci potiču od nedostatka samopouzdanja. Međutim, ono što možemo da uradimo je da naučimo da identifikujemo određena ponašanja – kao što je pokušaj da se kontrolišu i spuste drugi – naučiti da nikada ne shvatamo stvari lično i, u određenim situacijama, postavimo jasne, zdrave granice s tim ljudima.
Izvor: theladders.com