„Nasljeđe“ (Successsion) je nagrađivana serija čija je druga sezona osvojila ukupno sedam Emmy nagrada, među kojima i onu za najbolju dramsku seriju. Donosimo ekskluzivni intervju sa glavnim glumcem, koji igra Kendalla Roya, u pitanju je Jeremy Strong, a sve tri sezone serije možeš gledati na HBO GO.
Logan Roy i njegovo četvoro djece vode jedan od najvećih medijskih i zabavnih konglomerata na svijetu. Popularna serija „Nasljeđe“ prati porodicu Roy, dok razmišljaju o svojoj budućnosti kada se njihov ostarjeli otac počne povlačiti iz firme.
Upavši u zasjedu svog buntovnog sina Kendalla na kraju druge sezone, Logan Roy započinje treću sezonu u opasnom položaju, nastojeći osigurati porodične, političke i finansijske saveze. Napetosti rastu dok gorka korporativna bitka, prijeti da će prerasti u porodični građanski rat.
Ranije u trećoj sezoni, jedan lik opisuje javni napad Kendalla, na kraju druge sezone, na Logana i Waystara Roycoa kao “histeričan i samozatajan”, a samog Kendalla kao “sebičnog pauna”. Kakvi su vaši stavovi o tome?
Jeremy Strong: Mislim, prvo, kakav divan tekst. To je virtuozan tekst. Moji stavovi o tome… Pa, ja se svakako ne slažem sa tim. Mislim da na kraju druge sezone, kada moj otac govori o dječaku u Engleskoj kao o NRPI – No Real Person Involved – vidim srce tame s bolnom i konačnom jasnoćom. I njegov nedostatak etičke moralne srži i urlajuća praznina mi se otkrivaju. A sa tim dolazi i gotovo božanski poziv, proviđenje, da… Ja ću ovdje dobiti biblijske odlike… širiti svjetlo. I biti donosilac svjetlosti.
Mislim da Kendall ima jedan trenutak skoro prosvjetljenja na putu do konferencije za novinare i shvata da ono što mora učiniti – i na neki način ono čemu je cijeli život težio – jeste krenuti u krstaški rat. Za detoksikaciju i čišćenje korporativne kulture. I to je njegov zadatak.
Pretpostavljam da bih, ako bih koristio opisne termine, sebe u trećoj sezoni nazvao vizionarom i vođom. Postoji osjećaj misije. Sada postoji mesijanski smisao u liku. O čemu bi drugi ljudi mogli imati razne osjećaje. Ali Kendallu je vrlo jasno šta se mora učiniti, u smislu da, u oba smisla te riječi, dolazi sunce/sin.”
Nedavno ste rekli: „Sjećam se stvari koje su poučne. One su za mene poput sjevernog svjetla.” Koji je bio najpoučniji opis Kendalla iz vaših prvih razgovora s Jessejem Armstrongom o tom liku?
Jeremy Strong: Otišao sam da posjetim sobu za pisce u Brikstonu, u južnom Londonu, prije otprilike četiri ili pet godina, kada smo počinjali prvu sezonu, a Džesi Armstrong je napisao na kartici: ‘Kendall pobjeđuje, ali gubi.’ I to je ostalo sa mnom, kao neka vrsta paradoksa, ili napetost te dvije stvari koja su uvijek prisutne u ovom liku. Bez obzira na sve, kada je na vrhu, on je na dnu.
Postoji osjećaj da je na vrhu svijeta u ovom trenutku, ali i na devetoj stepenici pakla. I postoji način na koji Jesse može zadržati ta dva pola unutar ovog lika. I mislim da je moj zadatak kao glumca, da pokušam obuzdati te stvari i nastaniti te polove u sebi.
Ali… ‘Kendall pobjeđuje, ali gubi’, nisam siguran da li je to bilo sjeverno svjetlo za mene – više je bilo kao pakao za mene. Ali to mi je ostalo i bilo je vrlo informativno.
Odakle potiče Kendallova “muka u grlu”, kako ste je opisali?
Jeremy Strong: Pa, mislim da to dolazi od života gušenja, osujećivanja. Mislim da to dolazi od nedostatka njege i ljubavi njegovih roditelja. Mislim da ovaj lik ima dosta bijesa.
Serija na neki način istražuje naslijeđe, zar ne? Ali radi se o naslijeđu štete i o naslijeđu zlostavljanja, koje je endemsko u ovoj porodici – i razumijevanju da postoji prelijevanje u kulturu. Toksičnost unutar ove porodice pronalazi put do podzemnih voda, a podzemne vode su otrovane.
Pa, odakle dolazi ta muka? Takođe mislim da muka dolazi od onoga što se dešava na kraju prve sezone. Znate, to je priča o ambiciji. A prva sezona je priča o prevlasti i preuzimanju dužnosti – a onda se dogodi tragedija. Nešto što zaista nepovratno mijenja ovaj lik.
A Jesse i ja smo mnogo pričali o “Zločinu i kazni”. I ta fraza, ta vjerovatno sentenciozna fraza, koju sam koristio – o njoj sam mnogo razmišljao – je ono što je Dostojevski opisao kao „monstruozni bol“. Taj monstruozni bol tajne koju Raskoljnikov ima, i način na koji ga ta tajna odvaja od svijeta. I postavlja nepremostiv ponor između njega i bivšeg sopstva i svega što je bilo dobro u njemu.
I tako mislim da je to strašna muka, koja se krije jer se ne može podijeliti. I to mora biti internalizovano. Dakle, otuda to dolazi.
Imali ste mnogo intenzivnih scena sa Brajanom Koksom u drugoj sezoni – u stvari, one su zaokružile sezonu – i vjerovatno ih je bilo više, na još intenzivnijem nivou, u trećoj sezoni. Kakve su Vama za snimanje?
Jeremy Strong: Kakve su za snimanje? Oh, mislim, Brian je najveći glumac, koji je ikada hodao zemljom. Tako da je neizmjerno uzbudljivo biti u ringu s njim. On je primarna sila, kao Logan, ali kao glumac. Brian je opasan glumac, što je na neki način najveći kompliment, koji možete dati glumcu.
Moramo mnogo toga da uradimo zajedno tokom serije i imamo mnogo toga da uradimo zajedno u ovoj trećoj sezoni. Ali uvijek je kao da se sretnemo na vrhu planine, tako da su ulozi što je moguće veći.
Kako da to opišem? Ne uvježbavamo naše scene, na Brianovu početnu nevoljnost. Ali mislim da je prihvatio ovaj način rada. I ne volim da vježbam kada snimamo film, ili u ovom slučaju televiziju, ali čini mi se kao da snimamo film. Tako da se samo sretnemo u ringu i kao da je on teška kategorija i to me tjera da privučem svaki djelić umjetnosti i hrabrosti, koji mogu prizvati.
Osim napornog učenja scenarija, kako ste se pripremili za snimanje finalnog preokreta druge sezone? Jeste li se, na primjer, odvojili od ostatka glumačke ekipe, da biste se izolovali na način na koji je Kendall bio izolovan u tom trenutku?
Jeremy Strong: Pa, istina je da se stalno odvajam i izolujem. Ne baš zato što je Kendall izolovan, iako je to dio toga, već samo zato što je to način, na koji ja moram raditi. Moram da ostanem na mjestu negativnog prostora i da budem tih.
Pripremio sam se za tu scenu, kao što sam se pripremao za bilo koju drugu scenu. Na neki način, dio glumačke discipline je da ne možete učiniti nijedan trenutak važnijim od bilo kojeg drugog. Ako to učinite, vršite neku vrstu pritiska na posao, koji često može blokirati da se nešto ne dogodi. Vaš jedini posao kao glumca, mislim, jeste da budete što je moguće više nesputani. I što je moguće iskreniji u ovom trenutku.
Ali u seriji ponekad postoji nešto kao: evo velike scene. Bio sam svjestan da je to važna scena. Dakle, nikada ne možete kao glumac misliti – to je samo nešto što lik mora da uradi. I zbog jasnoće koju je Kendall imao u vezi s tim, šta je trebao učiniti na konferenciji za novinare, bilo je prilično jednostavno. Postoji osjećaj da se Hamlet vraća nakon što je zamalo umro na brodu. I postoji osjećaj ‘neka bude, spremnost je sve’.
Dakle, pripreme su bile u određenom smislu kroz čitavu sezonu, koja je dovela do toga. Ali kada sam jednom donio odluku koja je dovela do toga, bilo je vrlo lako.
A samu scenu bilo je iznenađujuće teško odraditi. Sjećam se da sam mislio da ćemo ovo uraditi u prvom kadru i to će biti to. I nije tako išlo, kao što često ne ide. Bilo je nešto u vezi sa tim da mikrofoni nisu radili – bili su to mikrofoni za rekvizite i trebali su mi da budu pravi, živi mikrofoni, jer inače to me je izbacivalo iz stvarnosti scene.
A onda sam se nekako suprotstavio konopcima. Ali postojao je trenutak u 11. ili 12. taktu, gdje je postojao instinkt da se stavi pauza iza riječi ‘ali’. To se zapravo dogodilo. I to mi je otvorilo cijelu scenu. Bilo je to u trenutku, kada je sve visilo o koncu.
U svom govoru na dodjeli za nagradu Emmy, citirali ste pjesmu Stivena Duna: „Sve što sam ikada želeo bila je knjiga toliko dobra, da bih je završavao do kraja života.” Šta čini “Nasljeđe” tom knjigom za Vas?
Jeremy Strong: Znate, drago mi je što ste ovo pitali, jer mi to daje priliku da se iskupim, jer sam nešto izostavio iz tog citata. Pravi citat glasi: ”Sve što sam ikada želio bio je posao poput knjige toliko dobre, da bih je završavao do kraja života.”
I, dakle, šta čini ovaj projekat takvim poslom za mene? To je sve. To je tekst na najvišem i najdubljem nivou, to je Jesse Armstrong, to je ova nevjerovatna glumačka ekipa. To je osjećaj da su vrhovi i doline – jer jeste, opisao sam ovo kao penjanje na Everest – da je to planina na koju sam oduvijek želio da se popnem. Ali to tačnije nije planina. To je planinski lanac, a sa tim dolaze i ove duboke pukotine, a takođe i ovi nevjerovatno visoki vrhovi.
I tako, kao glumac, najviše čemu se možete nadati je proći kroz takve vrhove i doline. A tekst je jednostavno neiscrpno bogat – i izazovan. I to zahtijeva veliki rizik. I ne znam kuda to ide dalje. Ali ova treća sezona je svakako bila najviši planinski vrh do sada.
Podsjećamo, sve tri sezone serije “Nasljeđe”, možeš gledati na HBO GO!
Za još više sadržaja zaprati nas na Instagramu i Facebooku.
