Trenutno čitaš
Gledaj sa Monikom: Mandalorian

Gledaj sa Monikom: Mandalorian

Prva sezona “Mandalorijana” (Mandalorian) je bila dobra. Druga je bila maestralna. Savršena. Ne samo zato što je serija pronašla svoj modus operandi, pri tom i dalje se držeći prethodno uspostavljenog koncepta vesterna, nego i zato jer je vješto i nepretenciozno povezala sve priče, dijelove i likove “Ratova zvijezda” (Star Wars), držeći se pri tom snažno svoja dva centralna lika – Din Đarina (Pedro Pascal) i Grogua. To do tog trenutka nije pošlo nikome za rukom. To jeste, barem ne u ovolikoj mjeri kao Favrou (Jon Favreau).

A onda se desio “Andor”. I onda se desila treća sezona „Mandalorijana“.

serija mandalorian
Disney+

Ono što je seriju činilo toliko dobrom zasnivalo se u najvećoj mjeri na likovima i odnosu Din Đarina i Grogua, na fokusu serije na jednog Mandalorijana, po kojem je i dobila naziv. Trenutak u kom se donosi odluka da se Mandalorijan iz naslova ne odnosi samo na Din Đarina je trenutak koji je, po meni, doveo do osjećaja konfuzije i nedostatka direkcije. Tom odlukom izgubljen je ritam. Izgubljena je poenta. Izgubljena je svrha. Suština. Jer ako se serija može fokusirati na bilo kog Mandalorijana u bilo kom trenutku, a sudeći po intervjuima i izjavama, pa i samoj seriji, njenom narativu i strukturi, može, onda čemu uopšte prve dvije sezone? I zašto serija nije postavljena kao antologija?

Foto: Lucasfilm

Istina jeste da su do kraja nekako uprkos svemu pohvatani svi konci i da je sezona ipak dobila koliko-toliko zadovoljavajući kraj, pogotovo za sve nas ljubitelje i fanove malog Grogua, čijem ukusu pa i emocijama je Favro ove godine prilično podilazio, ali to ne mijenja činjenicu da se treća sezona kretala brojnim stranputicama koje jesu i nisu imale smisla, poput, na primjer, priče u gradu i procesa rehabilitacije što je, u široj slici, potpuno gubljenje vremena. Mof Gideon nije tražio toliku uvertiru. No dobro.

Pročitaj
poslednji san

serija mandalorian
Foto: Lucasfilm

Ta konfuzija se ogleda i u želji producenata da adresiraju svaki mogući “spinof” koji se do sada pojavio, da na neki način sve priče uvežu u jedan svijet ili da barem pomenu ono što se izvan “Mandalorijana” dešava, ali, po meni, taj put je pogrešan put, jer razlog zašto volimo Favroovu priču je jednostavan i u toj jednostavnosti je ključ. U jednostavnosti našeg ukusa i Favroovog pristupa. Jer ukoliko serija svoje težište vrati na jednog umjesto na stotinu Mandalorijana, kako je i zamišljeno, onda je to to, a ako ne, onda šta da vam kažem – gledamo Grogua, a “Mandalorijana” samo zbog Grogua. Što možda i nije toliko loše.

Ocjena: 4/5

© 2024 Ultra Magazin. Sva prava zadržana. Play Team

Uslovi korištenja

Impressum