Kako izgleda unutrašnjost naših životnih prostora odraz je onoga što smo, zbog čega se osjećamo smireno i srećno. Dva stila dizajna enterijera koja govore o našim različitim ličnostima su minimalizam i maksimalizam. Nekima besprijekoran, oštar dom s bijelim zidovima pomaže da se osjećaju spokojno i mirno, stvarajući zahvalnost malim stvarima. Za druge je opet maksimalizam pojačivač raspoloženja, vizualni podsjetnik na omiljene predmete skupljane tokom života.
Minimalizam nije samo estetika dizajna. To je filozofija s holističkim prednostima, kako tvrde autori i podcasteri Joshua Fields Millburn i Ryan Nicodemus u Netflixovoj dokumentarnoj seriji “Less Is Now”. Par se zalaže za postupak uklanjanja nepotrebnih stvari iz života, zadržavajući samo predmete koji dodaju sreću.
Digitalna potrošnja dodaje privid da su nam potrebne stvari koje nam u suštini ne trebaju, a minimalisti na to upozoravaju. Umjesto toga, trebali bismo se fokusirati na najvažnije stvari. Ovdje se radi o smirenosti i jasnoći.
Pojam minimalizam je izvorno bio povezan sa umjetničkom scenom kasnih 50-ih. Estetski ugodna umjetnost jednostavnosti bila je reakcija na apstraktni ekspresionistički pokret pedesetih godina, za koji su minimalisti smatrali da je sentimentalan i pretenciozan. Umjesto toga, ovaj novi val umjetnika smatrao je da se umjetnost ne bi trebala odnositi na umjetnikovo emocionalno stanje – trebala bi biti lišena vanjskih motiva i značenja i procijenjena kao umjetničko djelo i ništa više.
Danas je evoluirao i postao krovni pojam koji opisuje ne samo žanr umjetnosti, već i, između ostalog, određeni način odijevanja i vrstu dizajna enterijera. To je izgled koji karakterišu red, jednostavnost i harmonija. On uživa u organizaciji, ne u neredu. Funkcionalan je, čist i ugodan. Minimalizam dopušta ljudima da se osjećaju slobodno, stvarajući smirujuću atmosferu, dok se okrećemo održivom načinu života. Minimalizam je oslobađanje. Definišu ga ne kao odsustvo ili nedostatak nečega, već kao savršenu količinu za pojedinca. Minimalizam može značiti različite stvari za različite ljude.
Sa druge strane, maskimalizam unosi radost u dom. Podiže raspoloženje i pruža inspiraciju. Maksimalistički enterijeri imaju takav emocionalni kvalitet, jer zahtijevaju da se oslanjaš na stvari koje voliš. Bez obzira na to je li jastučić velik ili mali, bez obzira živiš li u centru grada ili u predgrađu, suština maksimalizma je da se okružiš stvarima koje voliš. Naša su četiri zida jedno mjesto bez autoriteta i pravila – oni su naše lično utočište, mjesto za bijeg i ponovno pokretanje. Maksimalistički enterijeri imaju za cilj da se ljudi osjećaju ugodno i dobrodošlo.
U prošlosti je maksimalizam imao lošu reputaciju, jer su ga povezivali sa haosom i neredom koji su činili da se ljudi osjećaju nervozno i nimalo spokojno. Punjenje domova sitnicama i detaljima iz prošlosti gdje nasumični asortiman stvari puni police, nije suština maksimalizma. Najbolji maksimalistički enterijeri imaju snažan identitet s jasnim osjećajem onoga što jesu. Kombinuju mnoge suprotstavljene složene elemente i razigrani su, ali uvijek na lijep, sofisticiran i suzdržan način. Život u maksimalističkom enterijeru ne mora imati nikakve veze sa materijalizmom. Umjesto toga, riječ je o tome da u svom životu imaš komade koji te podsjećaju na lijepe uspomene – putovanje u Aziju, sjećanje na voljenu osobu, nešto što su tvoja djeca napravila.
Izvor: harpersbazaar.com
