Prošlo je 250 godina od rođenja Jane Austen, a njene priče i dalje žive punim plućima. Ne samo kroz knjige koje se i danas čitaju u jednom dahu, već i kroz filmove i serije koje iznova dokazuju koliko su njeni likovi, dileme i romanse bezvremenski.
Teško je govoriti o Jane Austen, a ne spomenuti Ponos i predrasude (Pride & prejudice), njen najpoznatiji roman iz 1813. godine. Ova priča o Elizabeth Bennet i gospodinu Darcyju ima najviše filmskih adaptacija, i svaka generacija ima svoju omiljenu verziju.
Jedna od najvoljenijih je BBC-jeva mini-serija iz 1995. s Jennifer Ehle i Colinom Firthom, dok je filmska adaptacija iz 2005. godine, u režiji Joea Wrighta, donijela romantičnu, vizualno raskošnu verziju s Keirom Knightley i Matthewom Macfadyenom. Upravo taj film mnogima je bio prvi susret s Jane Austen i razlog zašto su se kasnije vratili knjigama.
Radnja prati Elizabeth Bennet, inteligentnu i duhovitu mladu ženu koja odrasta u porodici s pet kćerki, gdje je brak gotovo društvena obaveza. Dolazak imućnog gospodina Bingleyja i njegovog prijatelja Darcyja uzburkava mirnu provinciju. Dok se oko nje rađaju simpatije i tračevi, Elizabeth brzo stvara snažan, ali pogrešan utisak o Darcyju, smatrajući ga hladnim, umišljenim i previše ponosnim.
Film zapravo prati proces razbijanja predrasuda s obje strane. Kako se otkrivaju istine o karakterima, klasnim razlikama i pogrešnim sudovima, Elizabeth i Darcy prolaze kroz lični rast. Ljubav se ovdje ne događa brzo niti lako, već kao rezultat samospoznaje, ponosa koji se mora spustiti i hrabrosti da se prizna greška.
Ni Razum i osjećaji (Sense and Sensibility) nisu ostali u sjeni. Adaptacija Anga Leeja iz 1995. godine, s Emmom Thompson i Kate Winslet, pokazala je koliko su emocije, porodične obaveze i ženske dileme i danas prepoznatljive.
Ova priča se fokusira na dvije sestre Dashwood koje predstavljaju dvije krajnosti. Elinor je oličenje razuma, suzdržana, odgovorna i sklona skrivanju emocija. Marianne je njena suprotnost, strastvena, impulsivna i potpuno vođena osjećajima.
Nakon porodičnih gubitaka, sestre se suočavaju s finansijskom nesigurnošću i emotivnim razočaranjima. Elinor potiskuje vlastitu bol zbog neuzvraćene ljubavi, dok Marianne prolazi kroz burnu romansu koja je vodi do slomljenog srca. Radnja filma pokazuje kako balans između razuma i osjećaja nije slabost, već nužnost za emocionalnu zrelost.
Emma je možda i najzahvalniji roman za filmsku interpretaciju. Verzija iz 1996. s Gwyneth Paltrow donosi toplu, klasičnu atmosferu, dok je adaptacija iz 2020. s Anyom Taylor-Joy vizualno smjela, stilski moderna i savršena za novu publiku.
Emma Woodhouse je bogata, samouvjerena i uvjerena da savršeno razumije ljubavne odnose drugih. Smatra da joj brak nije potreban, ali se zato rado miješa u tuđe sudbine, spajajući ljude prema vlastitim procjenama.
Problem nastaje kada Emma počne pogrešno tumačiti emocije ljudi oko sebe, ne primjećujući vlastite osjećaje. Film prati njen put od samouvjerenog „dirigenta tuđih života“ do osobe koja shvata koliko lako ego i privilegija mogu zamagliti stvarnost. Ljubavna priča se razvija tiho, kroz greške, nesporazume i lično sazrijevanje.
Tu su i Uvjeravanje (Persusasion), Mansfield Park i Northanger Abbey, svaki sa svojim interpretacijama, ali svi vjerni osnovnim temama koje Jane Austen čine posebnom.
Uvjeravanje je jedna od emocionalno najzrelijih Austeninih priča. Anne Elliot je tiha, razumna žena koja je prije nekoliko godina, pod pritiskom porodice, odbila muškarca kojeg je voljela jer nije imao dovoljno statusa ni bogatstva. Kada se on ponovo pojavi u njenom životu, sada uspješan i samostalan, Anne se suočava s posljedicama svoje odluke.
Radnja je prožeta osjećajem propuštene prilike, nostalgije i nade u drugu šansu. Ljubav ovdje nije mladalačka i nagla, već tiha, postojana i duboko emotivna.
Zašto su njene priče i dalje aktuelne
Iako su smještene u regentsku Englesku, priče Jane Austen bave se temama koje su i danas vrlo žive. Ljubav koja se ne događa po planu, pritisak društva, finansijska sigurnost, reputacija, ali i želja za slobodom i autentičnošću. Obrati pažnju na to koliko su njeni likovi često rastrgani između onoga što žele i onoga što se od njih očekuje. Upravo tu leži razlog njihove trajne privlačnosti.
Jane Austen je odavno izašla iz okvira kostimiranih drama. Njene priče su savršena osnova za savremene romantične filmove i serije. Najbolji primjer je Bridget Jones’s Diary iz 2001. godine, koji je zapravo moderna reinterpretacija knjige „Ponos i predrasude“. Bridget je današnja Elizabeth Bennet, Mark Darcy nosi isto prezime s razlogom, a sve je upakovano u humor, nesigurnosti i haos savremenog života.
Šta nas tek čeka?
Ako voliš dobre vijesti, evo jedne. Netflix priprema novu seriju Ponos i predrasude, koja stiže 2026. godine. Elizabeth Bennet tumačiće Emma Corrin, dok će Jack Lowden igrati Darcyja. Serija se opisuje kao progresivna reinterpretacija, a iza projekta stoji Dolly Alderton, što obećava svjež, moderan pristup, ali bez gubitka suštine.
Jane Austen nije samo književna klasika. Ona je osjećaj, atmosfera i podsjetnik da su pamet, humor i emocionalna iskrenost uvijek u modi. Njene filmske adaptacije su savršen bijeg kada ti treba nešto romantično, inteligentno i utješno.
Ako već dugo nisi gledala nijedan film inspirisan njenim djelima, možda je baš sada idealan trenutak da se vratiš Darcyju, Elizabeth, Emmi i Bridget. Neke ljubavne priče jednostavno nikada ne zastarijevaju.
