Da li često zazireš od stvari, ljudi, situacija i događaja, koje te čine anksioznom osobom? Stručnjaci tvrde da se tako možeš još više zaglaviti u krugu anksioznog izbjegavanja, a evo savjeta kako se osloboditi tog začaranog kruga.
U teoriji, izbjegavanje stvari koje ne želimo činiti izgleda logično. Izlazak iz zone komfora je upozorenje na neugodnost, a svjesno odlučivanje da se staviš u situaciju koja te čini anksioznom osobom, može izgledati pomalo kontraintuitivno i teško. Ali, iako izbjegavanje situacije ili osobe, koja izaziva tvoju anksioznost može biti u redu s vremena na vrijeme, ponavljanje ovakvog ponašanja poznatog i kao ‘anksiozno izbjegavanje’, može dugoročno pogoršati tvoju anksioznost. Prema Jacqueline Carson, psihoterapeutkinji i hipnoterapeutkinji, to je zato što izbjegavanje ulazi u obrazac negativnog potkrepljenja.
Automatske negativne misli: šta su i kako se nositi s njima
“Podsvjesno, tvoj mozak naporno radi kako bi te zaštitio, tako da svaki put kada se opasnost približi, mozak upozorava autonomni nervni sistem, koji zauzvrat pokreće tvoju borbu, bijeg ili zamrzavanje, ispunjavajući tijelo kortizolom i čini da se osjećaš uplašeno. Osjećaji u tijelu pojačavaju automatske negativne misli u tvojoj glavi, tako da se ciklus nastavlja – osim ako ga ne prekineš”, ona objašnjava.
Opasnost s kojom se sada suočavamo možda nije tako smrtonosna kao tigrovi i medvjedi s kojima su se suočavali naši praistorijski preci, ali na situacije koje izazivaju anksioznost odgovaramo na isti način. A kada odlučimo da se ne suočimo sa izvorom naše anksioznosti, mi efektivno govorimo svom mozgu da je naš strah opravdan, pojačavajući tu reakciju. „Ključno je prekinuti ovaj ciklus, jer će inače nastaviti da jača. Nastavak izbjegavanja mjesta, ljudi, situacija i događaja, pojačava tvoj podsvjesni um da je svijet opasno mjesto i da je sigurnije držati se podalje. Neurološki putevi će tada ojačati, dodatno podržavajući tvoju teoriju i otežavajući preuzimanje kontrole”, kaže Jacqueline Carson, psihoterapeutkinja i hipnoterapeutkinja.
Kao takvo, anksiozno izbjegavanje može brzo postati tvoj glavni mehanizam za suočavanje sa strahom, što ti otežava izazivanje i prevladavanje osjećaja anksioznosti, kada se pojave. I dok ideja o nemogućnosti da se suočiš s nečim što te čini anksioznim možda ne izgleda tako loša na kraju krajeva, postoji razlog zašto se kloniš neke situacije ili ljudi – to može postati prilično izolirajući obrazac.
“Nastavak izbjegavanja mjesta, ljudi, situacija i događaja pojačava tvoju podsvijest, da je svijet opasno mjesto i da je sigurnije držati se podalje. Ljudi koji doživljavaju anksiozno izbjegavanje često propuštaju iskustva, prilike i veze. To može uticati na njihov svakodnevni život i može dovesti do osjećaja izolacije, odbačenosti i ‘šta ako’ pitanja, te ih spriječiti da otkriju za šta su sve sposobni u životu,” poručuje Jacqueline Carson, psihoterapeutkinja i hipnoterapeutkinja.
Dobra vijest je da je prevazilaženje anksioznog izbjegavanja moguće, i što prije počneš, to bolje. Loša vijest je da prevladavanje anksioznog izbjegavanja zahtijeva suočavanje s izvorom svoje anksioznosti – koji može izgledati zastrašujuće, ako ga izbjegavaš neko vrijeme. Međutim, u redu je raditi stvari korak po korak. Za početak, Carson preporučuje da jednostavno odvojiš trenutak da prepoznaš i shvatiš gdje se nalaziš. Šta si u posljednje vrijeme izbjegavao/izbjegavala? Da li su to primjetili oni oko tebe? Kako se osjećaš zbog ovog izbjegavanja?
Najvažnija stvar koju ovdje možeš učiniti je izbjeći da budeš previše kritična/kritičan prema sebi. Znaj da je ovo samo tvoj mozak koji te pokušava zaštititi, ali je postao malo revnostan. Znaj da su neke od negativnih misli koje ti se pojavljuju u glavi i govore da izbjegavaš situacije i ljude, samo mozak koji se prenaglio. Ovdje budi nježna/nježan prema sebi i ponašaj se ljubazno prema sebi”, savjetuje Carson.
Sljedeći korak u prevazilaženju anksioznog izbegavanja je vjerovatno najteži – suočavanje licem u lice sa samom anksioznošću. Međutim, preporuka stručnjaka je slijediti niz manjih koraka. Možete ih pogledati u nastavku. Suočavanje s anksioznim izbjegavanjem trebao bi biti postepen proces.
Uspori svoje misli
Anksioznost može uzrokovati ubrzanje tvog uma, pa je praktikovanje meditacije odličan način da usporiš te misli i dođeš do mjesta gdje možeš logički analizirati šta se događa. “Preuzimajući kontrolu nad mislima, prekinućeš ciklus. To možeš učiniti uvođenjem svakodnevne prakse meditacije u svoju jutarnju rutinu. Meditacija će pomoći da pronađeš prostor između tih misli. Ovo će pomoći da se smiri tvoj nervni sistem. Možeš naučiti i neke tehnike disanja, koje će, poput meditacije, smiriti mozak i nervni sistem”, kaže Carson.
Nauči kako da se smiriš
Prevazilaženje anksioznog izbjegavanja nije samo suočavanje s tim početnim mislima, već i mogućnost da se iznova i iznova suočiš sa svim što te čini tjeskobnim. Carson preporučuje tehniku koja se zove sidrenje. “Sidrenje je dobra tehnika koja se koristi u hipnoterapiji i NLP-u za postizanje smirenosti i može se koristiti bilo gdje. Zatvori oči i pomisli na sretnu uspomenu kada si se osjećao/osjećala pozitivno, samopouzdano i pod kontrolom. Zaista se uroni u sjećanje, dok ne osjetiš da si zaista tu i istovremeno stisni palac i srednji prst na svojoj dominantnoj ruci. Nastavi da radiš ovo iznova i iznova dok se memorija ne ugradi u prst i palac. Zatim, kad god se nađeš u anksioznoj situaciji, stisni prst i palac i vrati sretno sjećanje. Vidjećeš da se sva tjeskobna osjećanja tope”, savjetuje Carson.
Idi korak po korak
Kada osjetiš da možeš analizirati svoje misli i smiriti se gdje je to potrebno, vrijeme je da se počneš baviti stvarima koje izbjegavaš. Međutim, dobra je ideja da stvari idu polako. Kada budeš u mogućnosti da regulišeš svoje emocije i kontrolišeš te anksiozne osjećaje, možeš početi da se baviš onim situacijama koje od ranije izbjegavaš. Ipak, nemoj se opterećivati. Uzmi si vremena i bavi se jednom po jednom stvari. Kada počneš da prekidaš ciklus, mozak će shvatiti da ipak nije tako loše i otkrićeš da će se anksiozni osjećaji smanjiti, pojačavajući podsvijest da si na sigurnom i da se ništa loše neće dogoditi. Ako je ovaj dio težak, onda je traženje stručne pomoći odličan način da sebi daš dodatni podsticaj.
Prevazilaženje anksioznog izbjegavanja može zahtijevati mnogo rada i posvećenosti, ali svakako se isplati. Ako naučiš kako da preuzmeš kontrolu nad svojom anksioznošću i suočiš se sa stvarima koje te plaše, osjećaćeš se sigurnije da se nosiš s izazovima u budućnosti.
Potraži stručnu pomoć, to nije tabu i nije sramota!
Izvor: stylist.co.uk
