Nakon podijeljenih reakcija na drugu sezonu, povratak serije House of the Dragon bio je jedan od najiščekivanijih televizijskih događaja godine. Treća sezona premijerno je prikazana 21. juna na HBO i HBO Max, a novih osam epizoda stiže jednom sedmično sve do 9. avgusta. Već nakon prve epizode jasno je da nas očekuje najintenzivnije i najratobornije poglavlje priče o Targaryenima do sada.
Rat koji je čekao tri sezone
Kritičari su uglavnom saglasni u jednom: House of the Dragon nikada nije izgledao spektakularnije. Treća sezona otvara se dugo najavljivanom bitkom (Battle of the Gullet), jednom od najvećih sukoba viđenih u televizijskoj adaptaciji svijeta Westerosa. Zmajevi, pomorske bitke i impresivni vizuelni efekti odmah podižu uloge i donose dinamiku koju su mnogi priželjkivali nakon sporijeg ritma prethodne sezone.
Nova sezona odmah ubacuje u najveću brzinu, donoseći dinamiku i tempo koji su u prethodnim sezonama ponekad nedostajali.
Mnogi recenzenti upravo zbog toga treću sezonu nazivaju najboljom do sada. Tempo je brži, priča sigurnija u sebe, a sukob konačno ulazi u fazu otvorenog rata. Kritike koje su ranije bile usmjerene na predugo pripremanje velikih događaja sada djeluju kao prošlost, jer serija od prve epizode nudi ono što publika očekuje od svijeta Georgea R. R. Martina: političke igre, izdaje i spektakularne bitke.
Posebne pohvale dobili su Emma D’Arcy kao Rhaenyra Targaryen i Matt Smith kao Daemon Targaryen, dok novi likovi dodatno šire priču. Među najzapaženijim pojačanjima izdvaja se Ormund Hightower, kojeg tumači James Norton, a kojeg pojedini kritičari već nazivaju jednim od najzanimljivijih novih igrača u borbi za prijesto.
Između spektakla i emotivne dubine
Ipak, dok uživaš u savršenoj estetici i eksplozivnim sukobima, nemoguće je ne primijetiti da serija, u svojoj želji da bude što veća i glasnija, ponekad zaboravi na sitne detalje koji su nas zapravo vezali za ovaj svijet. Sa širenjem priče na ogroman broj likova i novih lokacija, neki od ključnih protagonista gube prostor za disanje. Može se osjetiti da u određenim trenucima grandioznost same bitke zasijeni ličnu dramu, pa emotivni ulog ne djeluje uvijek onoliko teško koliko bi trebalo, s obzirom na to da su u pitanju sudbine kraljevstava.
Nostalgija za ranim danima Game of Thrones ovdje postaje najočiglednija. Tamo gdje je originalna serija uspijevala da kroz samo nekoliko replika stvori duboki psihološki profil likova, House of the Dragon se i dalje povremeno oslanja na prepoznatljive žanrovske trikove i žrtvuje kompleksnost odnosa zarad čistog uzbuđenja.
Bez obzira na te primjedbe, jedno je sigurno: House of the Dragon konačno djeluje kao serija koja je pronašla svoj puni potencijal. Treća sezona donosi više akcije, više rizika i više nezaboravnih trenutaka nego ikada ranije. Ako se ovakav kvalitet održi do finala u avgustu, fanovi bi mogli dobiti upravo ono što su čekali još od završetka druge sezone, verziju Westerosa koja ponovo izgleda nezaustavljivo.
