Ako voliš filmske biografije, priče iza kultnih uloga i knjige koje otkrivaju šta se dešavalo daleko od kamera, imamo novu preporuku za tvoju listu za čitanje. Memoari Al Paćina „Sonny Boy“ sada su dostupni i na našem jeziku, u izdanju Lagune i prevodu Branislave Radević-Stojiljković.
I već sama lista filmova o kojima Paćino može da priča iz prve ruke dovoljno govori: „Kum“, „Serpico“, „Pasje popodne“, „Lice sa ožiljkom“, „Miris žene“… Ipak, „Sonny Boy“ nije samo knjiga o velikim filmovima i još većim ulogama. To je priča o putu od siromašnog djetinjstva u južnom Bronksu do statusa jednog od najuticajnijih glumaca u istoriji filma.
Al Paćino prije Al Paćina kakvog poznajemo
Prije Michaela Corleonea i Tonyja Montane postojao je dječak iz Bronksa kojeg je majka zvala Sonny Boy.
Upravo od tih godina Paćino počinje svoju priču, vraćajući se odrastanju u skromnim okolnostima, porodici i prvim susretima sa glumom. Čitalac tako dobija priliku da upozna period njegovog života koji je prethodio svemu onome što danas povezujemo s njegovim imenom.
U središtu memoara nalazi se gluma. Paćino prati vlastiti razvoj od školskih predstava i pozorišta do Hollywooda i saradnje sa Francisom Fordom Coppolom koja će mu potpuno promijeniti život.
Naravno, tu je i priča o „Kumu“
Teško je govoriti o karijeri Al Paćina bez Michaela Corleonea, a „Sonny Boy“ pruža pogled iz njegove perspektive na film koji će postati jedan od najvažnijih u istoriji kinematografije.
Kada je Coppola insistirao da upravo Paćino dobije ulogu Michaela, on još nije bio velika filmska zvijezda. Ono što je uslijedilo danas pripada filmskoj istoriji.
„Kum“ je otvorio vrata nizu uloga koje su definisale njegovu karijeru. „Serpico“, „Pasje popodne“, „Lice sa ožiljkom“ i „Miris žene“ samo su neki od naslova zbog kojih je postao jedna od najvećih glumačkih figura svoje generacije.
Za „Miris žene“ osvojio je Oskara za najboljeg glumca, a njegovu kolekciju priznanja čine i dva Tonija, dva Emija te nagrada Američkog filmskog instituta za životno djelo.
Ali možda je zanimljivije ono što se dešavalo između svih tih nagrada.
Nije sve bilo glamurozno
„Sonny Boy“ ne pokušava da Paćinov život svede na niz uspješnih filmova.
Glumac piše i o profesionalnoj nesigurnosti, alkoholu, roditeljstvu i finansijskim problemima. Upravo ti dijelovi memoara daju drugačiju perspektivu na čovjeka čija karijera spolja može izgledati kao gotovo neprekinut niz velikih uloga i priznanja.
Paćino otvoreno govori o trenucima u kojima nije imao sve odgovore, bez obzira na status koji je u međuvremenu stekao.
I možda je upravo to najveći razlog zbog kojeg „Sonny Boy“ vrijedi čitati. Umjesto klasične priče o Hollywoodu, dobijaš pogled na više od pola vijeka života u glumačkom poslu, zajedno sa svime što dolazi uz njega.
Zašto je stavljamo na listu za čitanje?
Ako te zanimaju priče iza filmova koje znaš gotovo napamet, „Sonny Boy“ je logičan izbor. Ali knjiga može biti zanimljiva i ako jednostavno voliš dobre autobiografije. Ovo je priča o odrastanju, ambiciji i glumačkom pozivu, ali i o tome šta se događa kada ostvariš uspjeh o kojem si nekada mogao samo da sanjaš.
Posebno je zanimljivo čitati o karijeri koja traje više od pola vijeka iz perspektive čovjeka koji je bio u centru nekih od najvažnijih trenutaka modernog Hollywooda. Ako ove jeseni tražiš knjigu uz koju ćeš poželjeti ponovo pogledati „Kuma“, „Serpica“ ili „Lice sa ožiljkom“, Al Paćinova životna priča mogla bi biti dobar izbor.
