Novinarstvo je profesija, koja sama po sebi nosi mnogo izazova. I dok će se većina novinara skrasiti i vezati za jednu medijsku kuću, neki će se odlučiti da budu ‘’slobodni strijelci’’ odnosno freelanceri i sami krče svoj put ka uspjehu. Jedna od njih je i mlada freelance novinarka Brankica Smiljanić, djevojka koja je godinama unazad ‘’sama svoja majstorica’’ u više novinarskih sfera i žanrova.
Kao i većina mladih novinara, Brankica je u svojim počecima bavljenja novinarstvom radila za jedan banjalučki dnevni list. Nakon nekog vremena, ponudila je svoj tekst pod nazivom ‘’Zašto nemam Facebook’’ 2018. godine magazinu Buka, koji je ovaj tekst prihvatio. Ubrzo je uslijedio niz njenih tekstova za ovaj medij, što je sve bilo uvertira za pokretanje bloga:
‘’Ja sam neko ko je imao društvene mreže na samom početku njihovog prisustva kod nas. Moja prva društvena mreža bila je MySpace. Isti je slučaj i sa Facebookom, ja sam ga imala na samom početku, međutim kasnije sam ga ugasila. U tom periodu mi nismo znali šta je Facebook i lako je dolazilo do toga da čovjek postane ovisan o ovoj društvenoj mreži, da ne zna kako da se snađe u svemu tome. Zato sam svoj profil i ugasila i htjela da se posvetim stvarima, koje su meni bile bitne. Te godine kada sam ponudila Buka magazinu svoj tekst razmišljala sam da li će to nekome uopšte biti interesantno. U eri društvenih mreža kada svi imaju naloge na njima, koga briga zapravo što ja nemam društvene mreže? Međutim, njima je to bilo interesantno. Dosta ljudi me je pitalo, kako sam uopšte uspjela da dođem do toga da se tekst objavi, da počnem da pišem za Buku, jer nije jednostavno da se ljudi bez društvenih mreža izbore da ih poslodavac prepozna. U to vrijeme nisam bila vidljiva u smislu, da neko zna čime se bavim i koja su moja interesovanja. Sjećam se tada da sam magazinu Buka poslala svoju kratku biografiju, fotografiju, opisala zbog čega šaljem taj tekst. Oni su bili jako susretljivi, u odgovoru su mi napisali – ovo je neka vrsta bloga, da li bi htjela da pišeš blogove za nas? Nisam voljela blogove u tom periodu, postojala je neka vrsta averzije kod nas kada se pričalo o blogovima, kako su to lake teme, kako je to nešto bezveze. Na kraju sam sebi rekla zašto da ne, zašto da ne iskoristim ovu priliku, kada sam je već dobila?’’
Brankica tvrdi kako je u pisanju blogova za ovaj medij imala neograničenu slobodu, koja ničim nije bila sputana. Nakon pola godine pisanja blogova za Buku, otvara vlastiti blog pod nazivom Media 5+. U nazivu njenog bloga, svaki novinar će prepoznati da se radi o blogu koji odgovara na pet osnovnih novinarskih pitanja (Ko? Šta? Gdje? Kada? Kako?) u svom sadržaju, dok znak plusa ukazuje da se odgovara i na dodatna pitanja (Zašto?, Šta dalje?) što daje njenim tekstovima interpretativnu dimenziju.
‘’Željela sam da moji tekstovi stvarno budu novinarski, iako možda teme nisi bile uvijek novinarske. Željela sam da kada neko bude čitao te tekstove, on bude upućen na to šta, gdje, kako se nešto dešava. To mi je i pomoglo pri odabiru naziva bloga. Između prvog teksta i drugog, prošlo je šest mjeseci. Trebalo mi je pola godine, jer sam razmišljala pa dok vidim kako to sve funkcioniše, posmatrala sam kako drugi pišu, rade, posmatrala sam blogersku scenu. Kada sam to sve upoznala onda je sve bilo lako. Poslije sam shvatila, da je bolje bilo da sam odmah nastavila sa pisanjem, jer svakako ništa nije savršeno i ne može biti savršeno.’’
Njen blog je tada bio veoma čitan, uprkos činjenici da nije imala nalog ni na jednoj društvenoj mreži. Pored bloga Brankica je bila aktivna u pisanju. Pisala je i za studentski portal kada bi imala vremena, gdje je u svojim tekstovima obrađivala važne teme. Nejno redovno informisanje javnosti, putem svojih tekstova rezultovalo je i sa Unicef nagradama za poseban doprinos zaštiti i promociji prava djeteta za tekstove ‘’Čuvajte vašu djecu, čuvajte i od samih sebe’’ 2019. godine i ‘’Ukoliko ne želite vidjeti na bilbordu ne stavljajte na društvene mreže’’ 2020. godine.
Potrebu za ovakvim tekstovima, osjetila je uviđajući nesmotrenost pojedinih roditelja koji nisu bili oprezni prilikom objavljivanja sadržaja i informacija o vlastitoj djeci putem društvenih mreža. Početkom 2021. godine Brankica je u kontinuitetu pisala o štetnosi društvenih mreža sa akcentom, na društvenu mrežu Tik tok koja je najpopularnija među djecom. Pažnju su joj tad zaokupili opasni izazovi na ovoj društvenoj mreži, koji su u najekstremnijim slučajevima imali fatalni ishod:
‘’Problem je što Tik tok kao i ostale društvene mreže, nema neku vrstu regulisanosti. Sam Tik tok u početku nije bio regulisan, dok se nije desio jedan strašni događaj u Italiji, koji je rezultovao smrću jedne djevojčice. Potom se počelo razmišljati o uvođenju dobne granice za djecu na Tik toku. Na ovoj društvenoj mreži sam primijetila dosta komentara govora mržnje, možda više nego ikada, da djeca pišu gomilu ružnih komentara drugoj djeci. Da već tada počinju tako da razmišljaju.’’
Što se tiče njene novinarske karijere Brankica je radila kao dopisnica za Al Jazeeru Balkans, a sa njemačkim medijem Deutsche Welle, sarađuje već nekoliko godina putem tekstova, ali i snimanja video priloga. Za Deutsche Welle Brankica ima samo riječi hvale, a najviše ističe činjenicu da kada jednom radite za ovaj medij uvijek ste u njemu dobrodošli, kao i to da je sloboda izražavanja veća uz veliko razumijevanje urednika:
”Mladom novinaru na početku je potrebno da on osjeća sigurnost i da zna kako medij u kojem radi funkcioniše, jer svaki medij funkcioniše drugačije. U Deutsche Welle-u ti neće reći ti ovo ne znaš, ti si ovo loše uradio… Već će imati pristup – ovo možda nije najbolje, ali hajde da to napravimo na pravi način, i ti to sve radiš. U tom smislu mislim da je to jedno dobro iskustvo za mene. ”
Odnedavno, pored pisanja novinarskih tekstova, Brankica je počela da radi honorarno kao dopisnica iz Banje Luke za Federalnu televiziju. Njen prvi prilog za ovu televiziju, bio je poziv na vakcinisanje naših građana. Nakon ovog priloga uslijedio je niz drugih priloga, koji su plijenili pažnjom. Izlet u televizijske vode, priznaje, desio se sasvim neočekivano:
”Bukvalno prije nego što sam počela raditi na televiziji, bila sam gošća kod jednog prijatelja i kolege na njegovom podcastu. Pričali smo o mladima i prilikama, situacijama, gdje i kako se nalaze. I tada sam izjavila da sebe ne mogu da vidim na televiziji. To mi je kasnije bilo jako smiješno. Ta epizoda podcasta nije ni izašla još, a ja sam već radila na televiziji. Nakon tog snimanja za podcast, jedan kolega me je nazvao i ponudio rad na televiziji. Ja sam to prihvatila jer sam bila stava da ništa ne gubim ako probam.”
Brankica je članica udruženja Mreže novinarki Bosne i Hercegovine, a po vlastitom priznanju sebe smatra feministkinjom. Svoj novinarski angažman, koristi i da skrene pažnju na probleme ženske populacije kod nas. Tako je u jednom od svojih televizijskih priloga izvještavala o obilježavanju Narandžastog dana – dana borbe protiv nasilja nad ženama i djevojčicama, kao i 25. godišnjicu od osnivanja Fondacije Udružene žene iz Banje Luke.
”Ja sam neko ko je bio dio stvaranja Mreže novinarki, bila sam dio njenog začetka. Izuzetno mi je drago što ta mreža postoji na našim prostorima, mi prije toga nismo imali ništa slično ovdje u Bosni i Hercegovini, a smatram da nam je bilo izuzetno potrebno. Sam taj proces rodno zasnovanog nasilja, nasilja nad ženama i slično, je veoma proširen. Sadrži dosta tema i podtema o kojima se može pisati i raditi. Ja sam neko, ko je prošao kroz dosta takvih edukacija i mislim da novinar/novinarka mora da prođe takve vrste edukacija, jer to neće naučiti nigdje drugo. I u komunikaciji sa žrtvama nasilja moraju koristiti adekvatan jezik, znati kako prići žrtvi, kako da to sve prenesu u svom tekstu. To je sve jedan kompleksan proces.”
Kako bi pomogla budućim, ali i sadašnjim freelance novinarima Brankica je napravila otvorenu Facebook grupu pod nazivom Freelance novinari čija je svrha da što više freelance novinara okupi na jednom mjestu. Njena velika želja je da se u budućnosti formira i klub freelance novinara. Jedan od najvećih izazova bavljenja ovom vrstom novinarstva je to što freelance novinari, kod nas nemaju zdravstveno i penziono osiguranje. Brankica se nada da će se ovo jednog dana promijeniti aktivizmom novinara.
”Mislim da se isplati baviti ovom vrstom novinarstva. Freelance novinarstvo te zapravo i uči da napreduješ. Ako radiš za samo jedan medij ti na neki način stagniraš, samo se baviš njim i ne učiš dalje. Znam dosta ljudi koji se bave određenom vrstom medija i ne znaju ništa drugo raditi. U ovom vremenu u kojem živimo nedopustivo je da ne znate multimediju, da sklapate i editujete video, bavite se podcastom… Nedopustivo je da budete toliko neupućeni. Jer ta sigurnost kada ste zaposleni može da prevari, vi posao možete izgubiti već sutra. Ovako kada radite ”na više frontova” sklapate poznanstva sa više ljudi i samim tim lakše pronalazite posao”- zaključila je Brankica.
Čitav razgovor sa Brankicom pogledaj u devetoj epizodi podcasta Zlatni sat:
Autor: Zlatko Zahović
