“Ghosting” = kada neko sa kim smo gradili kontakt iznenada prestane da komunicira sa nama, bez ikakvog objašnjenja. Ova tišina aktivira duboke slojeve našeg nervnog sistema.
U zadnje vrijeme na psihoterapiji od klijenata često čujem rečenice poput:
“Ne mogu da prestanem razmišljati o tome šta sam pogrešno rekla.”
“Osjećam se izigrano.”
“Samo da mi je rekla da ne želi kontakt, bilo bi mi lakše.”
“Osjećam se kao da sam nevidljiva i izbrisana.”
Ove rečenice obično dolaze iz mjesta nesporazuma i preplavljenosti. One su i jasan signal da se aktivirao naš autonomni nervni sistem, koji nam služi za preživljavanje. Kada se suočimo sa iznenadnim “prekidom kontakta”, naš mozak to ne interpretira samo kao “kraj jednog odnosa”, već i kao potencijalnu opasnost i nepredvidivost, to jeste nešto za šta nismo imali nikakvu pripremu ili odbranu.
Nervni sistem ne voli nejasnoće i uglavnom teži predvidivosti i sigurnosti. Kada nas neko tzv. “ghosta“, mi ostajemo bez informacija koje su nam neophodne da smirimo svoju unutrašnju neprijatnost, nelagodu pa čak i anksioznost. Često se javljaju pitanja poput: šta se dogodilo, da li je nešto u meni bilo previše ili premalo, da li sam pogriješio/la?
U svakoj ljudskoj interakciji tražimo potvrdu da postojimo, da smo viđeni i priznati. Te kada nas neko jednostavno “izbriše”, tada se ranjava naša privrženost i tada nam se ljuljaju primarne emocionalne potrebe. To nas može vratiti u i u neka rana iskustva kada su nam važni i bliski ljudi bili emocionalno ili fizički nedostupni.
Jedna klijentica mi je rekla:
Osjećam se kao da sam u vazduhu, kao da ne dodrirujem tlo. On mi nije bio ni partner, ali njegov nestanak me je iz nekog razloga slomio.
Ovo je zapravo reakcija organizma koji pokušava da razumije i integriše nelogičnu i bolnu situaciju. I razlozi često leže negdje dublje u nama.
Ghosting nas pogađa tamo gdje nas najviše boli, u naš sistem vrijednosti.
Često tuđe odsustvo povezujemo sa sobom, svojim ponašanjem, izgledom, komuniciranjem… Počinjemo da se preispitujemo i da sumnjamo u sebe. To je zato što naš mozak treba zatvorene priče, a “ghosting” ostavlja otvoren prostor koji nas tjera da sami napišemo i osmislimo scenario do kraja i često to bude onaj najgori po nas.
Važno je znati da GHOSTING više govori o onome koji “nestaje”
Osoba koja izbjegava kontakt, odgovornost i neprijatnost, te bira povlačenje, nije mjera naše vrijednosti. Da, istina je – neko nas neće voljeti. Neko nas neće razumjeti, neće imati kapacitet da ostane. Ali to nije dokaz da nismo vrijedni ljubavi, poštovanja i povezanosti.
Naša reakcija na ghosting, bilo da je tuga, preplavljenost, ljutnja, zbunjenost ili anksioznost, govori o našim emocionalnim iskustvima. Njih vrijedi istražiti i razumjeti.
Upravo tu psihoterapija može biti siguran prostor istraživanja: da naučimo razlikovati šta je naše, a šta nije; da prepoznamo gdje završava naša odgovornost, a gdje počinje tuđa, te gdje se završava naše biće, a počinje tuđe.
Pročitaj i ostale tekstove u rubrici na kafi sa psihoterapeutom.
Prati nas
Dobrila Čajević, Psihoterapeutkinja pod supervizijom
Dobrila Čajević, psihoterapeutkinja pod supervizijom iz EMDR-a i Transakcione analize, predstavlja spoj bogatog profesionalnog i životnog iskustva. Diplomirana profesorica njemačkog jezika i književnosti, Dobrila je svoje obrazovanje započela u rodnim Palama, gdje je završila osnovnu i srednju školu prije nego što je na fakultetu posvetila svoju pažnju germanistici. Njeno profesionalno putovanje vodi je kroz mnoge zemlje Evrope - živela je i volontirala u Njemačkoj, Belgiji, Danskoj, Italiji, Norveškoj, Srbiji,Sjevernoj Makedoniji, Albaniji i Bosni i Hercegovini. Kao dio organizacija poput SHL, SAME, UNICEF i Save the Children International i mnogih drugih, Dobrila je sticala znanje i vještine radeći sa ljudima iz različitih kultura i društvenih okruženja, što je obogatilo njeno razumijevanje ljudskih potreba i izazova. Povratkom iz Njemačke 2017. godine, Dobrila je započela obuku iz psihoterapijskog pravca transakciona analiza (TA), a 2023. godine i trening iz EMDR-a (terapija za obradu traumatskih iskustava). Nakon završetka EMDR-a 2024te godine, nastavila je svoju edukaciju u Centru za psihoterapijske studije u Beogradu, gdje je završila specijalizaciju (propedeutiku) za psihoterapiju. Danas radi u Banja Luci pod internacionalnom supervizijom, pružajući psihoterapiju i psihološko savetovanje uživo i online, na srpskom, njemačkom i engleskom jeziku, a u radu sa klijentima praktikuje holistički pristup. Pored individualne i grupne psihoterapije, Dobrila organizuje retreate, seminare, edukativne radionice i prezentacije, pružajući ne samo svojim klijentima, nego I svima zainteresovanim priliku za lični rast i razvoj kroz struktuisan, povjerljiv, njegujući i podržavajući prostor i rad.
Source: Dobrila Čajević
