Od prvobitnog rada Carla Junga o ovoj temi 1923. godine, debata o introvertima protiv ekstroverta je prešla dug put. Kao što sada znamo, introvertnost je mnogo više od toga da jednostavno ne želiš biti u blizini ljudi. Možeš biti introvert i još uvijek uživati u organizaciji skupova i izlasku iz svoje zone udobnosti. Različiti introverti mogu biti potpuno različiti jer – osim činjenice da ne postoje dvije iste osobe – istraživanja nam govore da introvertnost nije zapravo crno-bijela i da se može manifestovati na različite načine.
U studiji iz 2011. godine, psiholozi Jennifer Grimes, Jonathan Cheek i Julie Norem osporili su ideju da je introvertnost opšti pojam, umjesto toga, secirajući je na različite tipove koji različito utiču na ljude. U okviru njihovog predloženog okvira postoje četiri glavna tipa: društvena introvertnost, introvertnost mišljenja, anksiozna introvertnost i suzdržana introvertnost.
U nastavku ćemo analizirati četiri vrste introvertnosti i različite načine na koje utiču na ljude.
Društvena introvertnost
Društveni introverti više vole samoću od većine ljudi. Ili, imaju tendenciju da biraju male grupe ljudi umjesto većih okupljanja kada se druže. Nije da ne mogu uživati u društvenim situacijama, ali to govori o njihovim preferencijama.
Glavni razlog za to je taj što umjesto da se osjećaju energiziranim od strane drugih i njihovog vanjskog okruženja, kao što su ljudi koji su ekstrovertovani, društveni introverti smatraju da im te situacije crpe energiju.
Misleća introvertnost
Introverti koji razmišljaju su veoma introspektivni i kreativni. Ne moraju se sami puniti energijom, ali napreduju kreativno i mentalno sami, koristeći ‘ja vrijeme’ za samorazmišljanje i interno istraživanje ideja.
Ovi ljudi nisu nužno hiperanalitični, ali se mogu izgubiti u svojoj mašti, potencijalno izgledajući pomalo povučeno kada zapravo samo obrađuju pitanje ili situaciju. Oh, i skloni su zoniranju, pa polako s njima. Imaju tendenciju da budu u zabludi da su pasivni jer ne reaguju brzo, ali vjerovatno samo probavljaju ono što se dešava, i radije se vraćaju ljudima kasnije.
Anksiozna introvertnost
Anksiozni introverti su često suzdržani i mogu se čak naći na ivici ili postati nervozni jer brzo padaju pod stresom, posebno kada se pojave napete situacije.
Ovi introverti će najvjerovatnije izbjegavati ljude i postavke koje pogoršavaju njihovu anksioznost. To bi moglo rezultirati izbjegavanjem ili nepristojnošću, ali sve je to samo njihov zaštitni odbrambeni mehanizam na djelu. To ne znači da ne vole društvo, već su samo svjesni svoje zone udobnosti i ne vole da im se pređe granica.
Uzdržana introvertnost
Manje u mentalnoj strani introverzije, a više u ponašanju, suzdržani introverti imaju tendenciju da budu oprezniji u svom pristupu životu. To ih čini praktičnim i utemeljenim; misliti odgovorno i pažljivo, a ne povučeno i maštovito.
Zbog svoje sklonosti da razmotre svaki ishod, uživaju u predvidljivim aktivnostima i mogu se s lakoćom odvojiti od svojih emocija.
Iako ljudi mogu imati više tipova introvertnosti, pa čak i steći i izgubiti ove osobine kako rastu, ono o čemu različiti tipovi zaista govore jesu granice koje povlačimo u različitim područjima našeg života. A bolje razumijevanje onoga što nam je potrebno da bismo funkcionisali na najbolji mogući način nikada nije loša stvar.
Izvor: refinery29.com
