Ako ti je srce još ranjeno od filmova Black Panther i Creed, pripremi se — Ryan Coogler je ponovo nadmašio samog sebe. Njegov novi film Sinners nije samo još jedna horor drama – to je divlja, bluzom natopljena, krvlju obojena eksplozija emocija i kulturne refleksije, kakvu kino dvorane već dugo nisu vidjele.
Već sada, Sinners se s pravom smatra filmom koji će obilježiti godinu. I to s razlogom.
Kad se Coogler lati vampira, dobijemo – remek-djelo
Radnja filma smještena je u Mississippiju 1932. godine i prati dvojicu braće blizanaca, Smokea i Stacka (oboje briljantno utjelovljeni od strane Michaela B. Jordana), koji se nakon godina provedenih u kriminalnom podzemlju Chicaga vraćaju kući. Sa sobom nose krvavi novac i san o tome da izgrade vlastiti juke joint – mjesto gdje će crna zajednica napokon imati svoj prostor za muziku i ples.
Ali ono što ih dočeka kod kuće daleko je strašnije od bilo čega što su vidjeli u Chicagu: voodoo, rasizam, prošlost od koje ne mogu pobjeći… i — vampiri.
Coogler ovdje spaja Southern Gothic atmosferu, krvave horor elemente i moćnu društvenu kritiku, stvarajući priču koja je u isto vrijeme brutalna, zavodljiva i bolno relevantna.
Ne možemo pričati o Sinnersu bez da spomenemo muziku. Kompozitor Ludwig Göransson (poznat po Oppenheimeru i Black Pantheru) još jednom briljira. Soundtrack nije samo pozadinska muzika — on je duša filma. Od bluzerskih solo dionica, preko surovog rapa, do nevjerovatne verzije irske pjesme Rocky Road to Dublin.
Jedna scena posebno ostaje urezana: Sammie, mladi muzičar (snažna uloga Milesa Catona), svira gitaru u prepunom juke jointu, dok se oko njega muzika transformiše — od jazza do R&B-a, do hip-hopa. Sve postaje metafora o tome kako se kultura, bol i otpor prenose kroz generacije.
Glumački vrhunac
Michael B. Jordan u duploj ulozi jednostavno — nestaje. Nema trenutka da zaboravite da gledate jednog glumca u dvije uloge, toliko su Smoke i Stack različiti, a opet neraskidivo povezani. Wunmi Mosaku u ulozi Annie donosi nježnost, tugu i snagu u svega nekoliko scena koje ostavljaju publiku u suzama.
I svi zajedno, sa Catonom, Hailee Steinfeld i briljantnim Wunmijem Mosakuom, grade svijet koji pulsira stvarnošću, iako je ispunjen nadnaravnim prijetnjama.
“Sinners nije film za gledanje sa pola oka dok skrolaš telefonom. On te uhvati, prodrma i natjera da ga proživiš svakom porom. Nije savršen — uvodni dio malo kasni s tempom, a neki sporedni likovi ostali su nedovoljno razrađeni — ali emocionalna isplata je toliko moćna da se sve sitne zamjerke zaborave.
I publika to osjeća: Sinners je imao impresivno otvaranje od 48 miliona dolara, a u drugoj sedmici pao je za samo 8% — što je nezapamćeno za originalni film. Na putu je da postane prvi originalni naslov nakon Pixarevog Coca koji će preći granicu od 200 miliona dolara na domaćem tržištu.
Da li da gledaš Sinners? Bez dileme: da.
Ali uz jedno upozorenje – ovaj film će te natjerati da misliš. Možda će te rasplakati. Sigurno će te ostaviti sa željom da ga ponovo gledaš, samo da upiješ još jedan sloj njegovih duboko ispričanih priča.
Ryan Coogler je, još jednom, dokazao da zna kako ispričati priču koja nije samo zabavna, nego i bolna, surova, očajnička – i upravo zato neophodna.
