Kao psihoterapeutkinja sam proteklih sedmica presjedila u terapijskoj sobi radeći sa klijentima na temama predpraznične i praznične atmosfere, osjećanja tuge i sjete.
Pored toga kao čovjek i sama nosim svoje lične priče gubitaka i ljubavi kroz ovo godišnje doba. Inspirisana tim, napisala sam ovu pjesmu kao podsjetnik svima da ne moramo da biramo između toga da li ćemo osjećati tugu ili sreću, naša srca imaju kapacitet da osjećaju i jedno i drugo.
Praznici nam ne traže da budemo idealni, srećni, potpuno ispunjeni i savršeni. Oni nas zapravo pozivaju da budemo ljudi, sa svojom tamom i sa svojim svijetlom. Da sijamo i širimo svoju svjetlost prema svim onim mračnim dijelovima sebe, i da vjerujemo da sve ima svoje mjesto i svoje zašto.
Decembarske lampice
Znaš, postoji određena bol koja se javlja
kada svjetlucave decembarske i januarske lampice
po prvi put zasijaju na prozorima.
Znaš je – ona se smjesti tu negdje između srca i grla,
tamo gdje stanuju tvoja sjećanja.
I tako dok kitiš jelku,
odjednom si između dva svijeta.
Ukras u tvojoj ruci je možda onaj
koji su ti poklonili deda, baka, tata ili mama
prije nešto mnogo godina, mjeseci, dana.
Čini se nemoguće lagan i težak od težine vremena.
Pažljivo stavljaš taj ukras na grančicu,
posmatrajući kako hvata svjetlost,
baš kao što si to radila
kada su njihove ruke još uvijek bile tu da vode tvoje.
Kolači u prostoriji mirišu,
gozba je na stolu uz par praznih stolica,
koje te podsjećaju na vrijeme kojeg više nema.
Nije li čudno kako radost i tuga
mogu ovako zajedno da sjede za istim stolom?
Kao snijeg koji pada na tople obraze,
svaka pahulja je i blagoslov i oproštaj.
Ovo doba godine vrijeme čini providnim
poput tankog mraza koji se uhvatio za prozore
tvoje stare dječije sobe.
Prošlost i sadašnjost utiskuju se jedno u drugo,
poput oštrog mraza na prozorima.
A svjetlost svake godine prolazi kroz iste,
i sve one prije nje.
Istovremeno si dijete koje nije moglo zaspati uoči Božića,
tinejdžer koji na porodične tradicije prevrće očima
i odrasla osoba koja bi dala sve za još jedan trenutak
za bilo kojim od tih prošlih iskustava.
Ove proslave zapravo nikada nisu bile zamišljene
da budu samo radosne.
One su zamišljene da budu potpuno ljudske
– složene, slojevite, ponekad čak i kontradiktorne.
Zato kada osjetiš to stezanje u grlu
tokom nečega što bi trebalo da bude srećan trenutak,
sjeti se: da ne radiš ništa pogrešno.
Radiš kako osjećaš, ostavljaš prostora za sve
– za prisutnost i odsutnost, sreću i tugu, buku i tišinu.
Tvoje srce je dovoljno veliko za toplinu i za čežnju.
Dopusti svim osjećanjima da u tebi stanuju.
Jer ovo zimsko doba nas podsjeća
da svjetlost i tama nisu suprotnosti – one su saputnici,
koji nas uče da budemo u svojoj potpunosti.
Zato kada radost dođe, pusti je da dođe.
Kada tuga zaboli, pusti i nju.
Sve su to pokloni, upakovani u različit ukrasni papir,
a jednako dragocjeni.
Pročitaj i ostale tekstove iz rubrike na kafi sa psihoterapeutom.
Prati nas
Dobrila Čajević, Psihoterapeutkinja pod supervizijom
Dobrila Čajević, psihoterapeutkinja pod supervizijom iz EMDR-a i Transakcione analize, predstavlja spoj bogatog profesionalnog i životnog iskustva. Diplomirana profesorica njemačkog jezika i književnosti, Dobrila je svoje obrazovanje započela u rodnim Palama, gdje je završila osnovnu i srednju školu prije nego što je na fakultetu posvetila svoju pažnju germanistici. Njeno profesionalno putovanje vodi je kroz mnoge zemlje Evrope - živela je i volontirala u Njemačkoj, Belgiji, Danskoj, Italiji, Norveškoj, Srbiji,Sjevernoj Makedoniji, Albaniji i Bosni i Hercegovini. Kao dio organizacija poput SHL, SAME, UNICEF i Save the Children International i mnogih drugih, Dobrila je sticala znanje i vještine radeći sa ljudima iz različitih kultura i društvenih okruženja, što je obogatilo njeno razumijevanje ljudskih potreba i izazova. Povratkom iz Njemačke 2017. godine, Dobrila je započela obuku iz psihoterapijskog pravca transakciona analiza (TA), a 2023. godine i trening iz EMDR-a (terapija za obradu traumatskih iskustava). Nakon završetka EMDR-a 2024te godine, nastavila je svoju edukaciju u Centru za psihoterapijske studije u Beogradu, gdje je završila specijalizaciju (propedeutiku) za psihoterapiju. Danas radi u Banja Luci pod internacionalnom supervizijom, pružajući psihoterapiju i psihološko savetovanje uživo i online, na srpskom, njemačkom i engleskom jeziku, a u radu sa klijentima praktikuje holistički pristup. Pored individualne i grupne psihoterapije, Dobrila organizuje retreate, seminare, edukativne radionice i prezentacije, pružajući ne samo svojim klijentima, nego I svima zainteresovanim priliku za lični rast i razvoj kroz struktuisan, povjerljiv, njegujući i podržavajući prostor i rad.
Source: Dobrila Čajević
