Eksperimentalna studija je pokazala, da vježbanje u prisustvu prirode – čak i virtuelne prirode – nudi psihološke prednosti u poređenju s vježbanjem u zatvorenom prostoru.
Studija, objavljena u International Journal of Psychophysiology, dodatno je precizirala područja mozga, koja bi mogla biti odgovorna za ove efekte i benefite na mozak i mentalno zdravlje čovjeka.
Fizička aktivnost je poznati lijek za smanjenje stresa, koji može čak i smanjiti rizik od mentalnog zdravlja osobe. Istraživanja sugerišu da je vježbanje u prirodnom okruženju, zvano “zelena vježba”, posebno korisno, jer se doživljava kao ugodnije, opuštajuće i lakše se pridržavati u poređenju sa vježbanjem u zatvorenom prostoru. Neki dokazi sugerišu, da čak i virtuelno prisustvo prirode može proizvesti ove vrste dobrobiti.
Autori nove studije imali su za cilj bolje razumijevanje ovih temeljnih mehanizama, istražujući šta se dešava u mozgu, kada ljudi šetaju ili treniraju u prirodnom okruženju. “Razlozi zašto smo toliko zainteresovani da vježbanje učinimo ugodnijim iskustvom, uglavnom su nivoi stresa koji trenutno doživljava većina nas”, rekao je autor studije Marcelo Bigliassi, docent psihofiziologije i neuronauke na Međunarodnom univerzitetu Florida. “Svjesni smo prednosti “zelenog” vježbanja, većina psiholoških i perceptivnih odgovora prijavljenih u našoj studiji, bila je očekivana u određenoj mjeri, ali smo takođe pokušavali otkriti moždane mehanizme koji su u osnovi tih emocionalnih stanja”, kaže on.
Učesnici studije su muškarci i žene sa prosječnom starošću od 24 godine. Subjekti su nasumično raspoređeni u tri različita stanja. Tokom svakog stanja, učesnici su dobili instrukcije da hodaju prirodom sopstvenim tempom. U stanju zelene vježbe, učesnici su hodali stazom kampusa, koja je bila okružena drvećem, zelenilom i prirodnim zvukovima. U stanju virtuelne zelene vježbe, učesnici su hodali u zatvorenom prostoru na traci za trčanje, dok su gledali i slušali video staze kampusa. U kontrolnom stanju, učesnici su hodali u zatvorenom prostoru na traci za trčanje, ispred bijelog zida.
Tokom šetnje, aktivnost mozga je praćena pomoću elektroencefalografske (EEG) kape koja je prijanjala na glavu učesnika, a varijabilnost otkucaja srca je praćena pomoću monitora otkucaja srca, pričvršćenog na grudi. Na početku, na pola puta i na kraju svake šetnje, učesnici su ocjenjivali svoj fokus pažnje, osjećaj i uzbuđenje. Uglavnom i zelena vježba i virtualna zelena vježba, imale su značajne efekte na mjere studije. Međutim, efekti su bili najjači kod zelene vježbe u stvarnoj prirodi.
Stanje zelene vežbe u prirodi, izazvalo je pozitivniji uticaj i više emocionalne svijesti. Ovo je značajno, jer fokusiranje na sadašnji trenutak, obično pomaže u smanjenju simptoma anksioznosti. I zelena vježba u prirodi i virtualna zelena vježba, ocijenjene su kao ugodnije u odnosu na kontrolno stanje u zatvorenom prostoru.
Osim toga, boravak u prirodi dovodi do osjećaja smirenosti, što može pomoći da se poboljša kontrola automatskih pokreta. “Glavni zaključak iz ove studije je da, ako imate nekoliko minuta slobodnog u danu za opuštanje, provođenje tog vremena na otvorenom će maksimizovati te rezultate”, rekao je Bigliassi. “Vaš mozak će pozitivno reagovati na to iskustvo, iako toga možda niste potpuno svjesni. Hodanje pri intenzitetu svjetlosti samo 5 ili 6 minuta u prisustvu prirode, može zaista regulisati te niskofrekventne valove u mozgu i poboljšati povezanost nekoliko regija, koje će učiniti da se osjećate opuštenije”, kaže on.
„Pored toga, udaljavanje od radnog okruženja, čak i na samo nekoliko minuta, može izazvati osjećaj spokoja. Sada imamo dovoljno razloga da vjerujemo, da će efekti proširene stvarnosti i virtuelne stvarnosti gotovo uvijek biti manje izraženi od intervencija u “stvarnom životu”.
Izvor: psypost.org
