Prva polovina 2022. godine je već iza nas i ako je suditi po serijama koje smo do sada imali prilike gledati, 2022. će ostati upamćena kao godina izvanrednog televizijskog programa kao što su, uostalom, manje-više, bile i godine koje su joj prethodile. Da, ja sam jedna od onih koji, uprkos hiperprodukciji, tvrde da serije iz godine u godinu postaju sve bolje i bolje.
Naravno, ova godina još uvijek nije iznjedrila ni nove “Sopranose”, ni novi “Breaking Bad” ni “Mad Men”, vjerovatno ni neće, ali zato jeste odličnu završnu sezonu Džervejsove “After Life”, zanimljivu i svježu prvu sezonu “Shining Girls” i najbolje sezone serija “Stranger Things” i “The Boys”, za koje već sada znamo da su ispisale istoriju pop kulture scenama koje će zauvijek biti zapamćene kao epske scene televizijskog programa.
Tu su naravno i nastavci serija poput “Better Things”, “The Orville”, “The Umbrella Academy”, “Only Murders in the Building”, “Atlanta”, “Barry”, “Better Call Saul” ili “Station Eleven”. Govorimo o prvoj polovini godine, tako da nas tek čeka povratak “Igre prestola” (Game of Thrones) u formi prologa pod nazivom “Kuća zmaja” (House of the Dragon), prolog “Gospodara prstenova” (The Lord of the Rings), novi “Sandman”, “Copenhagen Cowboy” (Nicolas Winding Refn) i novi nastavak serije “Succession”, za koju će vam mnogi reći da je najbolje napisana serija u skorijoj istoriji.
A gdje su “Ted Lasso” ili “Reservation Dogs” ili “Yellowstone” ili “The Last of Us” i “1899”, čije prve sezone tek dolaze? Da ne govorimo o serijama koje su svoju premijeru doživjele u posljednjih nekoliko mjeseci. “Slow Horses”, “Pachinko”, “Abbott Elementary”, “The Rehearsal”, “The Dropout”, “Moon Knight”, “Conversations with Friends”, “Our Flag Means Death”, “The Bear” su samo neke o njih.
Da li se među njima kriju najbolje iz 2022. još uvijek nisam sigurna, jer da bih to znala moram sačekati kraj godine, ali već sada imam nekoliko favorita koje bih ovom prilikom podijelila sa vama.
5. SHINING GIRLS, APPLE TV+
Nakon “Top of the Lake”, “Bron/Broen”, “The Killing”, “Broadchurch”, “Luther” i tako dalje i tako dalje, jasno je da je nakon izvjesnog vremena došlo do prezasićenja kada je triler u pitanju, što je evidentno iz serija poput “Equinox” ili “The Undoing”. Da bi triler ponovo postao primamljiv širokoj masi, moralo je doći do promjene, do infuzije nečega novog i neočekivanog, u smislu posve novog koncepta, poput na primjer, uvođenja vremenske petlje u seriji “Dark” ili ekstremnog realizma u seriji “Mare of Easttown”. “Shining girls” je serija koja je toga bila svjesna, zbog čega je kombinovanjem ovih metoda, zamor pretvorila u čisto osvježenje. Mislim, ruku na srce, kome je trebala još jedna serija u kojoj Elizabet Mos (Elisabeth Moss) glumi istu ženu, iste ekspresije lica, žrtvu ekstremnog nasilja mizoginih muškaraca? Meni sigurno nije, pa ipak, jednom kad sam se pustila, “Shining Girls” se ispostavila neočekivano interesantnom, neočekivano dobrom serijom. Jednom od onih koje pamtite i o kojima razmišljate i odavno nakon što ste ih pogledali.
4. OUR FLAG MEANS DEATH, HBO
Već znate da sam veliki ljubitelj Taike Vaititija (Taika Waititi), čak i onda kada pretjera. “Our Flag Means Death” je njegova nova serija. Doduše, on je nije stvorio, to je uradio Dejvid Dženkins (David Jenkins), ali je jeste producirao, režirao je njenu pilot epizodu i tako postavio ton, ritam i atmosferu i on igra jednu od glavnih uloga. Na tragu filma “What We Do in the Shadows” i “Our Flag Means Death” podriva sva naša očekivanja u smislu da ništa od onoga što biste očekivali od serije koja se bavi zlatnim periodom gusara ovdje nećete dobiti. Zato bi najbolje bilo da ne očekujete ništa i da se prepustite komičnoj, romantičnoj priči o ljubavi između dvojice pirata, ozloglašenog Crnobradog (Blackbeard) i uglađenog Stida Boneta – Džentlmena (Gentleman Pirate). Prvog igra Vaititi, a drugog Ris Darbi (Rhys Darby) kojeg znate iz filmova poput “The Boat That Rocked”, “Hunt for the Wilderpeople”, “What We Do in the Shadows”… I jedan I drugi glumac su sa Novog Zelanda, što njihove uloge gusara, koje izvode nepromijenjenog akcenta, čini, u najmanju ruku, zanimljivim. Koliko će to odgovarati publici, nisam sigurna. Na kraju krajeva, kao što sam na samom početku i rekla, volim Taiku čak i kada pretjera, a da li je ovdje pretjerao, on i njegova ekipa, ekipa sa kojom najčešće radi, mislim da je neophodno da procijenite sami.
3. SEVERANCE, APPLE TV+
Iako podsjeća na filmove Čarlija Kaufmana i romane Franca Kafke i Orvela, na seriju “Devs” i još tonu ovog i ovakvog materijala, “Severance” je neodoljivo svoja i impresivno idiosinkratična. U pitanju je serija koja istražuje svijet u kom je, za razliku od ovog našeg, moguće vrlo jasno odvojiti privatni od poslovnog života. Činom brisanja sjećanja. A kako drugo? Zahvaljujući novoj metodi firme Lumon, ljudima je data mogućnost da razdvoje svoje ličnosti na takozane “innies” (radnu verziju sebe) i “outies” (privatnu verziju sebe), gdje jedna ličnost nema nikakvu dodirnu tačku niti kontakt sa drugom (rekla bih da je to san svih nas koji smo zakovani u kancelarijski prostor beznađa).
Marku (Adam Scott), jednom od glavnih likova serije, koji je izgubio suprugu u saobraćajnoj nesreći, odgovara ovakva vrsta života, zaborav umjesto ozdravljenja, zbog čega se i odlučuje na sam postupak. Sa njim, na “odstranjenom” spratu su i njegove kolege koje, jednom kada napuste kancelarijske prostorije, ne znaju ništa, niti su u stanju prepoznati se međusobno. Među njima su Džon Turturo (John Turturro), Kristofer Voken (Christopher Walken) i drugi. Zaplet počinje u trenutku kada se Marku javi Piti (Yul Vazquez), nekadašnji radni kolega, koji je uspio proći kroz procedure vraćanja izgubljenog pamćenja, čime se otkriva niz novih neočekivanih situacija zbog kojih ćete sjediti na ivici kauča. Ili fotelje. Ili stolice.
Seriju je režirao Ben Stiler (Ben Stiller), za kojeg se ispostavlja da je bolji reditelj nego što je glumac. Serija počinje lagano, za neke možda i dosadno, već viđeno, međutim, kako se klupko razmotava tako i sama serija poprima nove obrise otjelotvorene u ključnim pitanjima koji se tiču našeg postojanja na ovom svijetu, našeg identiteta, prava na izbor i raznoraznih drugih egzistencijalnih dilema. Da nije protkana dobrim humorom, koji je u velikoj mjeri rasterećuje, bila bi ovo ona vrsta serije iz čijeg ponora bismo dugo izlazili, ako bismo uopšte uspjeli ikada i izaći.
2. THE BEAR, FX/HULU
Ako volite “Teda” (Ted Lasso), a ne postoji osoba koja je ne voli, samo ona koja je možda nije gledala, onda ćete voljeti i seriju “The Bear”, iako je riječ o dvije potpuno različite serije. “Ted Lasso” je serija relativno usporenog ritma, dok je “The Bear” potpuno mahnita. Gledajući je stičete utisak da je živite, da ste usred akcije, a akcija se dešava u jednoj kuhinji jednog čikaškog restorana. Izrazito klaustrofobična, “The Bear”, pored toga što možda bude okidač anksioznosti brojnim kuvarima koji, za razliku od mene, znaju šta život u kuhinji restorana znači, je jedna od onih serija koje uspijevaju ilustrovati izazov pravljenja ovakve vrste serije čiji je zadatak uhvatiti srž – haos restoranske kuhinje sa jedne i porodičnu dinamiku sa druge strane.
I da, mali kuriozitet, u seriji glumi moj prijatelj i brat, gospodin Edwin Lee Gibson. Duga je to priča. Možda je i ispričam u nekim od narednih tekstova.
1. THE BOYS, AMAZON PRIME
Termin trol je vjerovatno pogrdnog, pežorativnog karaktera. Ne vjerovatno, sigurno, barem u očima i vokabularu većine. U mom rječniku, odnosno u mom poimanju smiješnog, jer rječnik promijeniti ne mogu, budući da je egzaktan umjesto fluidan kao u Lantimosovom filmu “Dogtooth”, trolovanje predstavlja jedan od najsmješnijih postupaka koji je savremeni način života i komunikacije, zahvaljujući internetu prije svega, iznjedrio. U mojim očima dobar trol je sve. I ako bih bila primorana da jednom rječju, jednim terminom označim seriju “The Boys”, da je svedem na jedno, bila bi to upravo ova riječ. Ona sumblimira sve ono što “Dječaci“ jesu. Ali ne u pogrdnom smislu. Nikada.
“The Boys” je, kako sam to napisala u svom prethodnom tekstu, najbolja najpotcjenjenija serija koja se trenutno prikazuje. Najbolja koju sam gledala 2022. godine. To je jedino u šta sam sigurna. I mislim to na najpozitivniji način, sa tolikom količinom ljubavi koju ne znam čak riječima ni iskazati. Ako me išta toliko nasmijalo, toliko rastužilo, toliko zamislilo i toliko šokiralo onda je to ovo bezvremeno djelo Erika Kripkea (Eric Kripke). “The Boys” su za svakoga jer se bave univerzalnim temama uprkos suženom žanru, ali nisam sigurna da će “The Boys” svako svariti na isti način. Toliko je toga što prije samo deset godina nismo mogli zamisliti da će biti prikazano na malim ekranima (npr: nesigurni superheroj poljuljanog samopouzdanja koji, u duetu sa svojim škrgama (?!), pjeva “ti si prelijep”). Nijedna serija, ili film, na temu superherojskog, nije ovako lukavo i pametno preispitivala koncept i odnose heroja i zlikovaca. Niti jedna. Nikada.
Piše: Monika Bilbija
