Elon Musk možda zahtijeva od Teslinih radnika da se vrate radu u kancelariji 40 sati sedmično ili izgube posao, ali on je izuzetak koji dokazuje pravilo. Nekada žestoki protivnici rada na daljinu primorani su da priznaju da se vraćanje na ono što je bilo prije jednostavno neće dogoditi, dok kompanije poput Airbnb-a koje gledaju u budućnost formaliziraju planove da zaposlenima dopuste da rade bilo gdje zauvijek.
Sa toliko radnika oslobođenih okova ofisa, nije ni čudo da interesovanje za takozvane digitalne nomadske vize raste. Ove vize omogućavaju radnicima na daljinu da legalno žive i rade u datoj zemlji u periodu od jednog mjeseca do četiri godine. Prema sajtu za praćenje trendova Exploding Topics, pretrage za pojam su porasle za nevjerovatnih 1.900 posto u posljednjih pet godina.
To je zanimljiva vijest za nove fleksibilne zaposlenike, ali je takođe prilika za razmišljanje za preduzetnike u poljima poput coachinga, konsaltinga i dizajna koji mogu raditi gdje god žele. Sa sve više ljudi koji mogu istražiti duže boravke u inostranstvu, sve više i više zemalja stvara posebne programe za privlačenje stranaca na duži boravak.
Ono što je počelo kao niz intrigantnih opcija za boravak u inostranstvu tokom prvih dana pandemije pretvorilo se u poplavu. Kako je nedavno za HBR dokumentirao Raj Choudhury s Harvarda, zemlje shvaćaju ekonomske prednosti privlačenja samoodrživih udaljenih radnika koji stvaraju prihod. Sada je punih 46 zemalja ušlo u kolekciju nomadskih viza.
Choudhuryjev članak nudi duboko uranjanje u ekonomske prednosti ovih programa za zemlje domaćine, ako si zainteresovan. Ali za one koji su zaintrigirani mogućnošću preživljavanja i rada u inostranstvu, najzanimljiviji dio njegovog djela je njegova potpuna lista zemalja koje trenutno nude podlogu dobrodošlice udaljenim radnicima:
Angvila, Antigva i Barbuda, Aruba, Australija, Barbados, Belize, Bermuda, Brazil, Kambodža, Zelenortska ostrva, Kajmanska ostrva, Kolumbija, Kostarika, Hrvatska, Kurasao, Kipar, Češka Republika, Dominika, Dubai, Ekvador, Estonija, Gruzija, Njemačka, Grčka, Grenada, Island, Indonezija, Italija, Jamajka, Malta, Mauricijus, Meksiko, Crna Gora, Montserrat, Norveška, Panama, Portugal, Rumunija, Srbija, Sejšeli, Španija, Šri Lanka, Sveta Lucija, Tajvan, Tajland, Vijetnam.
Od baltičke hladnoće do tropskog raja na ovoj listi, postoji mjesto za svakoga. Choudhuryjev članak nudi dodatne detalje o trajanju vize, troškovima podnošenja zahtjeva, poreznim obavezama i zahtjevima za prihod i osiguranje za svaku zemlju ako jedan od ovih lokaliteta rasplamsa tvoju maštu.
Dakle, ako ti se dogodi da imaš takve životne okolnosti zbog kojih je razmišljanje o uzimanju jedne od ovih zemalja u njihovoj ponudi digitalne nomadske vize realna opcija, nemoj prebrzo odbaciti tu ideju kao neizvjesni san. Pandemija je promijenila i pojedince i svijet. Mjeseci ili godine rada u međunarodnom okruženju više nisu tako nategnuti kao što je nekada zvučalo.
Izvor: inc.com
