Hrskavi batat, biftek srednje pečen, organski losos i desert od borovnice – ne, nije meni restorana sa Michelin zvjezdicom, već jelovnik jednog četveronožnog influensera sa Instagrama.
U posljednjih nekoliko godina svjedoci smo sve popularnijeg trenda u kojem vlasnici pasa i mačaka pripremaju (ili naručuju) luksuzne obroke za svoje ljubimce, često skuplje od prosječne večere za ljude.
Ali… gdje je granica između brige i pretjerivanja?
Kućni ljubimci su članovi porodice – to je činjenica. Njihova ishrana direktno utiče na zdravlje, raspoloženje i životni vijek. Ako neko odluči da investira u: svježe pripremljene obroke, prirodne, veterinarski odobrene sastojke, izbjegava hiperprocesiranu komercijalnu hranu, onda to nije luksuz – već briga.
Za mnoge vlasnike ovo je iskren način da pruže najbolju moguću njegu svom psu ili mački, pogotovo ako ljubimac ima posebne prehrambene potrebe.
Ipak, neki primjeri hrane za ljubimce – servirane na porculanskim tanjirima, ukrašene jestivim zlatom i objavljene uz haštagove poput #doggourmet ili #catfinecuisine – postavljaju pitanje: kome je taj obrok zapravo namijenjen?
To postaje problem kada se luksuzna ishrana koristi kao sredstvo pokazivanja, ljubimci navikavaju na obroke koji nisu nutritivno balansirani, zanemaruje se kontekst u kojem mnogi drugi (ljudi i životinje) nemaju ni osnovnu ishranu.
Gdje je granica?
Luksuz u ishrani ljubimaca nije sam po sebi problem. Problem je u motivaciji. Ako je svrha – zdravlje, prevencija bolesti i bolji kvalitet života, to je odgovorno vlasništvo. Ali ako je svrha – prikupljanje lajkova, dokazivanje statusa ili “modni dodatak” u obliku tanjira sa lososom – onda se gubi smisao.
I dok razmaziti ljubimca povremenim “posebnim jelom” nije ništa loše, važno je zadržati perspektivu. Mnogo je pasa i mačaka bez doma, koji bi bili sretni i sa osnovnim obrokom i sigurnim kutkom.
Možda najbolja poruka ovog trenda treba biti: brinimo se za svoje ljubimce najbolje što možemo – ali ne zaboravimo i one koji još čekaju svoj dom.
Ljubav se ne mjeri u cijenama hrane, već u svakodnevnoj pažnji, njezi i odgovornosti. Ako se luksuzna ishrana uklapa u taj okvir – odlično. Ako izlazi izvan njega, vrijedi se zapitati: kome to zapravo treba?
