Dok listamo kroz beskrajne fotografije savršenih trenutaka na Instagramu, trebamo biti svjesni da smo takođe suočeni s nečim što se često naziva “lažnim životom”. Platforma koja nam omogućava dijeljenje radosti, putovanja i uspjeha takođe stvara iluziju savršenstva, ostavljajući nas da se pitamo koliko toga je stvarno, a koliko je samo dobro postavljeno za kameru.
Instagram, sa svojim filterima i uređivanjem, postao je igralište gdje se stvarnost izobličuje među retuširanim fotografijama i pomno odabranim trenucima. Lažni osmijesi, idilični pejzaži, fotografisanje hrane postali su norma, stvarajući tako pritisak da život treba izgledati poput besprijekornog Instagram feeda.
No, iza svakog “filtriranog” selfija skriva se stvarni život. Ovi virtualni svjetovi ne prikazuju trenutke tuge, neuspjeha i svakodnevnih izazova koje svi doživljavamo. I zašto bi? Jer na neki način ne koristimo društvene mreže da se rastužimo, nije to njihova svrha. Međutim, uljepšavanje života na Instagramu, postaje problem jer stvara nerealna očekivanja, potkopava samopouzdanje i podstiče osjećaj nedovoljnosti.
Jedan od problema sa uljepšenim životima na Instagramu leži u tome što korisnici često zaboravljaju da je platforma samo mali isječak stvarnosti. Ljudi biraju dijeliti trenutke kada se osjećaju najbolje, ostavljajući vani sve druge aspekte svog života. U takvom okruženju, teško je razlikovati stvarnost od stvaranja privida.
Ali nećemo kriviti Instagram, nego trebamo promijeniti svoj pristup i znati da su te savršene slike samo trenuci, a ne cijeli životi. Trebali bismo naučiti cijeniti autentičnost više od estetike i prepoznati ljepotu stvarnih priča, čak i onih koje nisu “instagramično” savršene.
Uljepšani život na Instagramu postaje ogledalo našeg društva koje ponekad previše naglašava vanjsku privlačnost i materijalni uspjeh. Možda je vrijeme da se vratimo korijenima, cijeneći stvarne trenutke, neovisno o tome jesu li ili nisu instagramski dostojni.