Iako su ljetna putovanja najčešće rezervisana za more, i u neke toplije krajeve, ne znači da ljeto ne možemo iskoristiti za upoznavanje bajkovitih mjesta koja se kriju u Bosni i Hercegovini. Zbog toga smo krenuli u avanturu i posjetili magično mjesto koje nas je ostavilo bez daha.
Želja za avanturom i pronalaskom neobičnih mjesta izazov je za sve one koji vole da slobodno vrijeme provedu u prirodi. Jedna čarobna prirodna atrakcija sakrila se svega 45 kilometara od Sarajeva i to je mjesto gdje, možemo slobodno reći, nebo dodiruje krajolik. Naime, radi se o selu Lukomir na južnim obroncima planine Bjelašnice gdje tradicionalni način života i dalje prisutan.
Lukomir je naseljeno mjesto sa najvišom nadmorkom visinom u Bosni i Hercegovini i jedino naselje iznad 1.300 metara, a nalazi se na 1.495 metara nadmorske visine. Selo pripada opštini Konjic i do njega se može doći, osim iz Sarajava, i iz pravca Konjca od kojeg je udaljen 30 kilometara. Veći dio puta je asfaltiran, a zadnjih 11 kilometara je vijugava makadamska cesta koja prvo vodi kroz ogoljene kraške krajolike, a potom kroz pejzaže sa cvijetnim livadama.
Ako voliš hiking preporučujemo pješačenje do sela Lukomir do kojeg je moguće doći i preko dvije planinarske staze, koje kreću iz sela Umoljani na Bjelašnici. Mi smo se odlučili za dužu šetnju i zaljubilji se u nestvaran pejzaž koji nam je bio saputnik seve vrijeme, napunili smo baterije i restartovali podešavnja tijela i uma. Za ovaj poduhvat potrebna ti je osnovna planinarska oprema.
Kada smo ušli u selo Lukomir bilo je poput putovanja u prošlost. Ali takođe i trenutak kada smo s vrha Obalj ugledali krovove Lukomira koji su smješteni iznad 800 metara dubokog kanjona rijeke Rakitnice, okruženi zelenim livadama i obrisima Bjelašnice, činilo nam se da smo glavni likovi nekog fantastičnog filma.
Ovo izolovano selo jedinstveno je po čarobnim kućama koje su stare i preko 200 godina. Tradicionalno su napravljene od kamena, a krovovi su rađeni od šindre trešnjinog drveta. U Lukomiru se već nekoliko godina živi sezonski. Od maja do oktobra seljani se bave zemljoradnjom i stočarstvom, a zimi se spuštaju sa planine, jer se tada selu ne može pristupiti zbog višemetarskih nanosa snijega. Od 50 kuća u selu ih je ljeti naseljeno oko 20-ak.
Stećci koji se mogu vidjeti u selu dokaz su da je Lukomir bio naseljen i tokom 14. i 15. vijeka i dokaz su da je ovo selo oduvijek je bilo povezano s (polu)nomadskim i tradicionalnim načinom života Dinarskih gorštaka.
U nekoliko ugostiteljskih objekata uživali smo u gostoprimstvu i tradicionalnim kulinarskim specijalitetima, a kao uspomenu na boravak u posljednjem bosanskom selu, kako ga još nazivaju, ponijeli smo sa sobom i rukotvorine nevjerovatnih mještana Lukomira.
