Šta tvoj izbor partnera govori o tome koliko voliš sebe?

Zamisli da ti neko kaže: „Po partneru kojeg si izabrala mogu vidjeti koliko voliš sebe.”
Kako bi se osjećala? Da li bi te ta rečenica naljutila, povrijedila ili natjerala da se zamisliš? Možda bi odmah počela da razmišljaš o svojoj vezi, stvarima koje prihvataš, onima preko kojih prelaziš i trenucima kada si svoje potrebe stavila na posljednje mjesto.
Na prvi pogled, ova rečenica zvuči prilično surovo. Da li zaista možemo procijeniti koliko neko voli sebe samo na osnovu osobe s kojom je u vezi? Naravno da ne možemo. Ali ako je posmatramo kao pitanje, a ne kao presudu, možda nam može otkriti nešto zanimljivo o načinu na koji doživljavamo ljubav.
Da li biramo ljubav koju želimo ili ljubav na koju smo navikli?
Voljeli bismo vjerovati da partnere biramo isključivo prema tome koliko nam odgovaraju, koliko se dobro osjećamo zajedno i koliko dijelimo iste vrijednosti. Međutim, naši ljubavni izbori često su mnogo složeniji.
Na njih utiču prethodna iskustva, porodični odnosi, emocionalne potrebe i obrasci koje smo usvojili mnogo prije prve ozbiljne veze.
Ako si, na primjer, odrasla uz uvjerenje da se za pažnju moraš truditi, moguće je da će ti osoba čiju naklonost stalno pokušavaš osvojiti djelovati posebno privlačno. Ako si navikla da ljubav dolazi s neizvjesnošću, stabilan odnos u početku ti čak može djelovati neobično.
To ne znači da svjesno biraš nekoga ko ti ne odgovara. Ponekad jednostavno prepoznajemo ono što nam je poznato, čak i kada nam nije dobro.
A poznato i zdravo nisu uvijek ista stvar.
Ponekad više razmišljamo o tome da li nas neko voli nego o tome kako nas voli
Koliko si puta čula nekoga da kaže: „Znam da me voli, samo ne zna to pokazati”? Ili: „Takav je, ali ima on i svoju dobru stranu.”
Naravno, nijedan odnos nije savršen. Svi imamo loše dane, različite načine izražavanja emocija i trenutke kada ne uspijevamo razumjeti jedno drugo.
Ali postoji razlika između partnera koji povremeno pogriješi i osobe zbog koje se stalno osjećaš nesigurno, nevažno ili nedovoljno dobro.
Možda te voli. Ali da li te poštuje? Da li sluša kada kažeš da te nešto boli? Da li preuzima odgovornost za svoje postupke? Da li se uz njega osjećaš slobodno da budeš ono što jesi?
Pitanje nije samo koliko te neko voli, nego i kako se osjećaš dok primaš tu ljubav.
Jer ljubav ne bi trebalo da bude neprekidno dokazivanje da si vrijedna nečije pažnje.
Šta sve prihvatamo kada se plašimo da ćemo nekoga izgubiti?
Strah od samoće, odbacivanja ili gubitka odnosa može nas navesti da pomjeramo vlastite granice.
Možda prećutiš nešto što te povrijedilo jer ne želiš novu raspravu. Možda odustaneš od svojih planova kako bi se prilagodila partneru. Možda stalno pronalaziš opravdanja za ponašanje koje ti smeta jer vjeruješ da će se stvari promijeniti.
Jedan kompromis ne znači da si izgubila sebe. Ali ako se odnos sve više zasniva na tome da se samo ti prilagođavaš, vrijedi se zapitati koliko prostora u toj vezi ostaje za tvoje potrebe.
Ponekad je posebno teško prepoznati takve obrasce jer se promjene dešavaju postepeno. Ne probudiš se jednog jutra i odlučiš da ćeš pristajati na manje. Jednostavno, malo po malo, počneš prihvatati stvari za koje si nekada bila sigurna da ih nikada ne bi tolerisala.
I upravo tu pitanje samopoštovanja postaje važno.
Ne zato što je svaka loša veza dokaz da ne voliš sebe, nego zato što odnos prema vlastitim potrebama i granicama utiče na način na koji učestvuješ u vezi.
Da li bi svojoj najboljoj prijateljici poželjela vezu kakvu imaš?
Ovo je možda jedno od najzanimljivijih pitanja koje možeš sebi postaviti.
Zamisli da ti najbolja prijateljica ispriča sve o svojoj vezi. O lijepim trenucima, ali i o svađama, razočaranjima, neispunjenim obećanjima i stvarima koje je prećutala. Samo što je njena priča zapravo tvoja. Šta bi joj rekla?
Da li bi bila srećna zbog nje? Da li bi joj rekla da zaslužuje više pažnje, razumijevanja ili poštovanja? Da li bi primijetila nešto što u vlastitom odnosu uporno pokušavaš ignorisati?
Često smo mnogo nježniji prema ljudima koje volimo nego prema sebi. Prijateljici ćemo bez razmišljanja reći da ne mora moliti za nečiju pažnju, dok ćemo za sebe pronaći deset razloga da opravdamo istu situaciju.
Ponekad nam upravo ta promjena perspektive pomaže da jasnije vidimo ono što osjećamo.
Ali partner kojeg si izabrala nije dokaz koliko vrijediš
Ovdje je važno vratiti se rečenici s početka. Iako zvuči snažno, ona nije potpuno pravedna.
Ljudi koji imaju razvijeno samopoštovanje takođe mogu završiti u nezdravim odnosima. Partner se može promijeniti, problemi se mogu pojaviti tek nakon nekoliko godina, a manipulativno ili kontrolisano ponašanje nije uvijek lako prepoznati na početku.
Osim toga, napuštanje veze nije uvijek jednostavno. Emocionalna povezanost, finansijska zavisnost, strah i brojne životne okolnosti mogu uticati na nečiju odluku da ostane.
Zato nikada ne bi trebalo procjenjivati nečiju vrijednost ili ljubav prema sebi samo na osnovu njenog partnerskog statusa.
Način na koji se neko ponaša prema tebi prije svega govori o njegovim postupcima i odgovornosti, a ne o tome koliko ti vrijediš.
Samoljubav nije garancija da nikada nećeš biti povrijeđena. Niti znači da ćeš uvijek prepoznati pogrešnu osobu na vrijeme.
Ali može ti pomoći da ozbiljnije shvatiš vlastita osjećanja, jasnije izraziš svoje potrebe i prepoznaš kada odnos više nije dobar za tebe.
Možda pravo pitanje nije koga biraš, nego šta biraš za sebe
Voljeti sebe ne znači imati savršenu vezu, nikada ne praviti kompromise ili otići čim se pojavi prvi problem.
To znači znati da tvoje potrebe nisu manje važne od partnerovih. Da možeš nekoga voljeti, a ipak se ne slagati s njegovim ponašanjem. Da ne moraš neprestano dokazivati svoju vrijednost kako bi zaslužila nježnost, pažnju i poštovanje.
Zdrava ljubav ne podrazumijeva odsustvo problema, nego odnos u kojem postoji spremnost da ih zajedno rješavate. U kojem možeš reći šta misliš bez straha od ponižavanja. U kojem se ne moraš smanjivati da bi druga osoba imala više prostora.
I zato se vrijedi vratiti onoj početnoj rečenici. „Po partneru kojeg si izabrala mogu vidjeti koliko voliš sebe.”
Možda ona ipak ne govori cijelu istinu. Možda niko sa strane ne može znati koliko voliš sebe, kroz šta si prošla i zašto si donijela određene odluke.
Ali može biti povod da sebi postaviš jedno mnogo važnije pitanje:
Da li je način na koji sam voljena u skladu s načinom na koji želim da se odnosim prema sebi?
Jer nije poenta u tome da tvoja veza drugima dokazuje koliko vrijediš. Poenta je da se u njoj ni sama ne moraš stalno podsjećati na svoju vrijednost.






