Istoričari su ubijeđeni da je konzumacija sira počela još daleke 8000. god. p.n.e, dok su kasnije Stari Grci pravljenje sira pretvorili u pravu umjetnost. Koliko je zemalja na svijetu, toliko je otprilike i vrsta sireva, a ukoliko voliš sir, ova priča će ti se definitivno dopasti!
Pecorino
U malenom gradu pokraj Rima je prije 2000 godina prvi put napravljen od ovčijeg mlijeka tvrdi sir Pecorino. Vremenom su se proizvođači tog sira preselili na Sardiniju. Naime, u gradiću je bilo zakonom zabranjeno soljenje sira u prodavnicama gdje su se prodavali. Tako da se i danas Pecorino pravi od mlijeka ovaca sa pašnjaka Sardinije.
Kako bi se napravio, sir se prvo ukiseli, potom posoli i poreda u kalupe u kojima se presuje. Dosta vlage se ukloni iz sira zbog presovanja, zbog čega sir dobija na tvrdoći. Nakon što otkriješ bogatstvo ukusa ovoga sira, nijedan obrok više neće biti propraćen običnim sirom.
Pecorino možeš jesti isjeckanog na male komade ili ga izrendati preko paste. U zavisnosti od regiona u kojem se pravi, razlikuju se varijacije ukusa i mirisa sira Pecorino. Kada već pominjemo Italiju, bitno je naglasiti da se upravo u toj zemlji razlikuje i proizvodi više od 400 vrsta sira.
Camembert
Sirevi Camembert i Brie su braća, s tim da je Brie nešto stariji brat. I jedna i druga vrsta sira se prave od nepasterizovanog kravljeg mlijeka koje se kiseli i pažljivo stavlja u kalupe. Sir se neko vrijeme ostavi da odstoji, a potom se okrene bez pritiskanja i presovanja. Ovaj neuobičajeni proces pravljenja, siru daje mekanu teksturu.
Nakon nekoliko nedjelja, buđ Penicilium Candida i Penicilium Camamberti iskoče oko mekanog sira. Ova buđ utiče na tvrdu spoljašnost sira iz kojeg, kada ga presječete, bukvalno iscuri mekani sadržaj. Camembert je nešto mekaniji iznutra nego Brie. Camembert je preporučljivo jesti sa krekerima ili uz začinjenu šniclu.
Jedan je od najprodavanijih sireva u Parizu. U Francuskoj se danas takođe razlikuje više od 400 vrsta sireva, ali ono po čemu Francuzi prednjače u odnosu na druge zemlje jeste potrošnja sira po stanovniku, što je između 24 i 27 kilograma po glavi stanovnika.
Čuvena misao francuskog predsjednika Šarl de Gola – „Kako je moguće voditi zemlju koja ima 246 vrsta sira?“
Gruyére
Sir Gruyére nosi naziv po istoimenom gradiću u Švajcarskoj u kojem je prvi put napravljen i to u dvanaestom vijeku. Pravi se od kravljeg mlijeka koje se ukiseli, potom se nareže na tanke dijelove, protrese i kuva na niskoj temperaturi kako bi se oslobodila vlaga. Sir se poreda u kalupe, ispere slanim rastvorom i ostavi da sazrije. Bakterije unutar sira oslobađaju Carbon Dioxid u vidu mjehura koji je zaslužan za prepoznatljivi, rupičasti izgled sira. Što duže stoji, Gruyére je sve tvrđi i ukusniji sir koji možeš jesti samog, uz salatu ili pastu. Slaže se dobro uz bijela i crvena vina.
Mascarpone
Mascarpone je jedinstven italijanski sir prvi put napravljen još u dalekom šesnaestom vijeku. U pitanju je kremasti sir, koji u sebi sadrži 75 posto mliječne masti. Mascarpone se pravi od pavlake koja se grije na 85 stepeni i poliva vinskom kiselinom. Ova smjesa se ostavi u frižideru 12 sati, kako bi se sjedinila i zgusnula, a na kraju se uklanja surutka. Mascarpone je sir boje slonovače, punog ukusa sličnog pavlaci i jogurtu. Jedan od sastojaka kolača Tiramisu jeste upravo originalni Mascarpone sir.
Red Windsor Cheese
Ukoliko su ti dosadili bijeli i žuti sirevi, možeš probati crveni koji dolazi iz Engleske! Kada je ukus u pitanju, dosta podsjeća na sir Cheddar. Pravi se od pasterizovanog kravljeg mlijeka, koji se prvo ukiseli i stavi da odstoji. Poslije određenog vremena se isječe na sitne komade i nakon što opet malo odstoji, kuva se i miješa neprekidno između 20 i 40 minuta. Poslije nekoliko sušenja, kocke sira se poliju vinom Port ili Bordeaux i ostavi kako bi se ispresovao i obojio. Ovaj crveni sir, veoma jakog ukusa možeš servirati gostima uz krekere. Definitivno ih nećeš ostaviti ravnodušnim!
Casu marzu
Svi koji su spremni da eksperimentišu sa ukusima, sigurno su čuli za sir Casu marzu. Ovaj daleko poznat ovčiji sir se pravi na Sardiniji, a koji bukvalno preveden sa italijanskog jezika znači truli sir. Ovaj sir je poznat i pod drugim imenom, a to je „sir sa larvama crva“. Sir se jede dok po njemu hodaju crvi, a ukoliko čekaš da oni uginu kako bi sir probali, to neće valjati za tvoj stomak. Samo dok su crvi živi, možeš da uživaš u ovom jedinstvenom, skupom i zabranjenom delikatesu. Italijani se još uvijek bore protiv pravila Evropske Unije koja je zbog nehigijenskih uslova proizvodnje i konzumiranja ovog sira, isti i zabranila.
Ukoliko si „truli“ avanturista u duši, Casu marzu je odličan izbor!
Nettle
Razlikuju se dvije varijante Nettle sira. Prva i starija varijanta se zove Yarg i vezuje se za mjesto Cornwall u Engleskoj. Zanimljivo kod ovog sira jeste način na koji sazrije. Sir se umota u lišće koprive i nekoliko mjeseci se ostavi tako umotan kako bi sazrio. Ponekad se sir ostavi da sazri u pećini ili mjestu, čija su vlažnost i temperatura identična kao u pećini. Kako sir sazrijeva, na listovima koprive počinje da se javlja buđ koja se polako isušuje na vazduhu i apsorbuje vlagu.
Unutrašnjost sira ima blag ukus koji podsjeća na ukus gljiva. Kora oko sira koju je formirala buđ jeste jestiva, ali je ujedno tvrda i oštrog ukusa i mirisa. Druga varijanta je mlađa i dolazi iz Holandije. Ovaj proces se razlikuje od prethodnog po tome što je kopriva osnova kojoj se dodaje sir prije presovanja i ostavljanja da sazri.
Buđ se razvija unutar sira i rezultira proizvodom koji podsjeća na blagi Cheddar, neponovljivog ukusa koji asocira na ukus kupusa. Ovaj specifičan sir može da zamjeni užinu ili se može servirati prije glavnog jela uz topli bijeli hljeb.
Stilton
Stilton sir je dobio naziv po mjestu Stilton u Engleskoj, gdje je prvi put napravljen daleke 1730. godine. Stilton spada u zaštićene sireve, što znači da se pravi po striktnim pravilima, bilo kada je mjesto pravljenja u pitanju, bilo sam oblik sira. Stilton se pravi od pasterizovanog mlijeka, koje se prvo kiseli u sirištu, a potom se isušuje surutka. Surutka se posoli i postavi u kalup cilindričnog oblika.
Na kraju, sir se probada iglama, kako bi se unutar njega razvila buđ koja, kako raste i grana se, počinje da podsjeća na plave vene. Stilton je okrugao, kremast sir koji, kada se presječe, bude ispunjen plavim plijesnima. Nije prejakog ukusa i može se jesti uz supu, salatu ili staviti u burger.
Danablu
Danablu je jedan od najprepoznatljivijih svjetskih sireva, poznat i kao Danski plavi sir – “Danish Blue”. Nijedan sir iz sorte plavih sireva nema tako snažan i upečatljiv ukus kao Danablu, koji je iznutra ispunjen plavom plijesni. Danablu je nastao početkom dvadesetog vijeka u Danskoj, pod uticajem plavih sireva iz Francuske. Danas ga je veoma lako naći na tržištu, što nikako ne umanjuje njegovu jedinstvenost. Pravi se od kravljeg mlijeka i prije nego što se ostavi da sazrije i ostari, otprilike dva do tri mjeseca, pusti se da buđ prodre kroz surutku kreirajući plave linije koje podsjećaju na vene. Ova vrsta sira se uglavnom servira uz glavna jela.
Halloumi
Kada su vrste sira u pitanju, kao i konzumiranje po glavi stanovnika, rame uz rame sa Francuzima stoje Grci. Sir Halloumi dolazi pravo sa Kipra, gdje se i dan danas pravi na tradicionalan način, koji odstupa od uobičajenog i ustaljenog načina proizvodnje sira. Naime, prije nego što se potopi u slani rastvor, surutka se zagrije na visokoj temperaturi. Vrućina oslobađa proteine u siru, obrazujući duga vlakna koja se ne mogu istopiti.
Halloumi se inače pravi od kozijeg ili ovčijeg mlijeka. Nešto jeftinija varijanta ove vrste sira se pravi od kravljeg mlijeka, ali ukus nije onakav kakav je po originalnoj recepturi koju su Grci preuzeli od beduina. Jedan od boljih načina kako jesti ovaj sir je isjeći ga na tanke komade i propržiti. U tom slučaju izvana sir će biti hrskav, a unutrašnjost mekana i ukusna.
Koji god da probaš, istinski ćeš uživati u jedinstvenom ukusu i dugoj tradiciji pripreme!
