Zamisli ljubav koja ne viče, ne dramatizuje, ne traži da je razumiješ na prvu. Ljubav koja ostaje u tragovima, u zvuku glasa, u mirisu sobe, u melodiji balade. Takva je The History of Sound, istorijska queer romansa koja spaja dva najzanimljivija glumca svoje generacije — Paul Mescal i Josh O’Connor — u tihoj, ali monumentalnoj priči o životu, sjećanju i onome što ostane kad sve drugo prođe.
Film, čiju režiju potpisuje Oliver Hermanus (Living, Moffie), premijerno stiže na ovogodišnji Cannes Film Festival, a već sada se o njemu govori kao o jednoj od najemotivnijih i najnježnijih filmskih oda ljubavi.
Kad ljubav zvuči kao stara balada
The History of Sound je adaptacija istoimene kratke priče Bena Shattucka, i vodi nas u 1916. godinu, u konzervatorijum u Novoj Engleskoj. Tamo se susreću Lionel (Mescal) i David (O’Connor), dvojica studenata koje poveže zajednička fascinacija muzikom — i nešto mnogo dublje. Njihov odnos se ne zasniva na drami ni tajni, što je rijetkost za filmove koji prikazuju queer ljubavi tog doba. Naprotiv, sve se dešava tiho, prirodno, gotovo bez otpora. Kao da se zvukovi njihovih duša već odavno poznaju.
U drugom dijelu filma, Lionel i David kreću na putovanje po sjeveroistoku SAD-a, sakupljajući narodne balade — pjesme koje, kao i njihov odnos, pričaju priče o izgubljenim ljubavima, moralima i prohujalom vremenu. Upravo taj zvučni pejzaž čini srce filma. Svaka pjesma, svaki ton, nosi težinu emocije koja ne treba biti objašnjena.
Ljubav nije uvijek priča o sreći, ali jeste o značenju
Paul Mescal ističe da film nije samo o ljubavi, niti o žaru prve zaljubljenosti. “To je priča o Lionelovom životu,” kaže on. “O načinu na koji ljubav može oblikovati nekoga — ne kao događaj, već kao trajni osjećaj.” Josh O’Connor i on razvijaju hemiju koja nije teatralna, već delikatna. Njihov odnos ne eksplodira — on raste, polako, ostaje, i možda upravo zato boli više.
Režiser Hermanus odlučno je odbio prikazati njihovu vezu kroz prizmu opasnosti ili traume. Umjesto toga, prikazao ju je kao nešto prirodno, nježno, intimno.
Film se vizuelno i emotivno oslanja na strukturu narodne balade — nježne priče koja se prenosi generacijama. Kompozitor Oliver Coates i pjevač Sam Amidon pomogli su da zvučna kulisa bude jednako srceparajuća kao i kadrovi.
Za Mescala i O’Connora, The History of Sound je bio dugo očekivani projekat. Sniman je između velikih filmskih uloga — Mescal je direktno s Gladiatora II uskočio u lik introvertnog muzičara. Promjena fizičke i emocionalne dinamike nije bila jednostavna, ali je bila značajna. “Ovo je film koji govori o vremenu, o pamćenju, o onome što ostaje neizrečeno,” kaže Mescal. “Za neke gledatelje, to će biti duboko iskustvo. Za druge možda neće biti dovoljno ‘jasno’. I to je u redu.”
Ako smo ikada voljeli nekoga ko je došao tiho, promijenio nas, i možda otišao — The History of Sound će nas pronaći tamo gdje nas još uvijek boli. Film ne nudi odgovore. Nudi melodiju koju nosimo sa sobom, dugo nakon što zadnji ton utihne.
