“Maldivi su me naučili da usporim”: Tatjana Ikanović o putovanju koje je nadmašilo Instagram
Postoji li danas destinacija koja je fotografisana više od Maldiva? Vjerovatno ne. Ipak, između savršeno kadriranih prizora, luksuznih vila i sadržaja koji svakodnevno preplavljuje društvene mreže, kriju se iskustva koja kamera ne može zabilježiti.
Tatjana Ikanović, koja stoji iza Instagram profila @turquoiselove9, nedavno je posjetila Maldive, a umjesto priče o luksuzu, sa ovog putovanja ponijela je nešto sasvim drugo, susrete s lokalnim stanovništvom, osjećaj mira koji je teško pronaći u svakodnevici i trenutke u kojima je, po prvi put nakon dugo vremena, zaboravila na telefon. Zašto su je najviše oduševila lokalna ostrva, kako izgleda plivati s ajkulama i šta ju je Maldivima naučilo o prisutnosti u trenutku, otkrivamo u nastavku.
Maldivi na Instagramu djeluju kao savršenstvo, ali koji trenutak tamo je bio potpuno drugačiji od onoga što ljudi zamišljaju?
“Maldivi zaista jesu savršenstvo, ali mnogo toga zavisi od toga kakve Maldive izaberete – luksuzni resort ili lokalno ostrvo. Iskreno, gotovo sve je bilo drugačije od onoga što sam zamišljala, ali u najboljem mogućem smislu. Fotografije mogu prenijeti nestvarne nijanse mora i bijeli pijesak, ali ne mogu dočarati osjećaj potpunog mira, sporiji ritam života i trenutak kada shvatite da vam za sreću ne treba ništa osim pogleda na okean.
Posebno me oduševio boravak na lokalnom ostrvu jer sam imala priliku upoznati prave Maldive, daleko od luksuznih resorta. Ljubaznost lokalaca i njihova jednostavnost učinili su da se osjećam dobrodošlo od prvog dana. Upravo su ti mali, svakodnevni susreti, šetnje kroz selo, razgovori s mještanima i upoznavanje njihove kulture bili dio iskustva koji nisam mogla vidjeti na Instagramu, a koji mi je ostao među najljepšim uspomenama.”
Maldivi su me iznenadili upravo time što su uživo još ljepši, topliji i autentičniji nego što sam ih zamišljala.
Jesi li imala trenutak kada si spustila telefon i samo posmatrala oko sebe? Šta te tada najviše dotaklo?
“Da, i to me je možda najviše iznenadilo. U našem poslu zaista je teško odložiti telefon i potpuno se isključiti jer stalno razmišljamo o fotografijama, sadržaju i tome kako zabilježiti svaki trenutak. Ipak, na Maldivima sam uspjela upravo to. Više puta sam spustila telefon i samo posmatrala oko sebe, bez potrebe da bilo šta snimim ili podijelim u tom trenutku.
Nikada mi se na jednom putovanju nije desilo da se brže i lakše isključim iz svakodnevnog života. Kao da vas ritam ostrva natjera da usporite, budete prisutni i prestanete razmišljati o svemu što vas čeka kada se vratite kući. Najviše me fascinirao osjećaj mira koji je tamo stalno prisutan. Kao da je nemoguće da se oko bilo čega nervirate ili da vas nešto izbaci iz te ravnoteže.
Zvuk talasa, nestvarne boje okeana, zalasci sunca i jednostavnost života koju sam osjetila, posebno na lokalnom ostrvu među ljudima koji žive potpuno drugačijim tempom, nešto su što je teško opisati riječima, pa čak i fotografijama”.
Maldivi su jedno od rijetkih mjesta na kojima nisam imala osjećaj da moram nešto raditi ili negdje žuriti. Bilo je dovoljno samo da budem tu i upijam svaki trenutak.
Šta te je tamo najviše iznenadilo – ljudi, priroda, luksuz ili možda tišina?
Najviše me iznenadila tišina.
“Zvuči neobično, ali tek kada dođete na mjesto gdje nema gradske buke i gužve, shvatite koliko je naša svakodnevica zapravo glasna. Na Maldivima sam prvi put nakon dugo vremena imala osjećaj da mi je um potpuno miran.
Naravno, priroda je nestvarna i ljepša nego što bilo koja fotografija može prikazati, ali ono što je na mene ostavilo najjači utisak bio je način života lokalaca. Njihova smirenost, skromnost i sposobnost da uživaju u jednostavnim stvarima zaista su me natjerali da se zamislim.
Ne žive ubrzano, ne jure stalno za nečim novim, već djeluju kao da su naučili biti prisutni u trenutku i cijeniti ono što imaju. Posmatrajući njihov svakodnevni život, shvatila sam koliko nam ponekad nedostaje upravo to – da usporimo, budemo zahvalni i dozvolimo sebi da jednostavno uživamo”.
Svi pričaju o „paradise“ momentima, ali koji je bio tvoj najstvarniji trenutak na ostrvu?
Moj najstvarniji „paradise“ trenutak bio je susret s okeanom i podvodnim svijetom.
“Mislim da bih i danas mogla zaplakati od sreće kada se sjetim emocija koje sam tada osjetila i svega što sam doživjela, a čega sam se ranije veoma plašila. Kada zaronite ispod površine, kao da ulazite u potpuno drugi univerzum. Sve postaje tiše, sporije i nestvarno mirno.
Okean odjednom više nije samo plava površina, već živ svijet pun detalja koje ne možete ni zamisliti dok ne uđete u njega. Plivala sam među koraljima, okružena jatima šarenih ribica, vidjela delfine koji se pojave u trenutku i nestanu jednako brzo, ostavljajući vas bez riječi. Taj Nemo svijet izgleda nestvarno dok ga ne doživite izbliza.
A plivanje s ajkulama, iako zvuči dramatično, bilo je jedno od najposebnijih iskustava. Više osjećaj poštovanja prema prirodi nego straha i spoznaja da ste vi zapravo gost u njihovom prostoru.
U tim trenucima, dok plivate i u toj tišini čujete samo vlastito disanje, shvatite koliko je okean moćan, živ i savršeno svoj, a koliko ste istovremeno mali i potpuno prisutni u trenutku koji se ne može ponoviti”.
Da moraš opisati svoje putovanje kroz tri mirisa, koji bi to bili?
“Prvi je miris soli i okeana. Onaj konstantni, svježi miris koji ostaje na koži i u kosi kao podsjetnik da ste cijelo vrijeme okruženi morem.
Drugi je miris svježeg kokosa. Ne onaj koji povezujemo s kozmetikom, već pravi, prirodni kokos koji smo jeli svjež i koji nosi posebnu tropsku svježinu.
Treći je miris domaćih delicija s lokalnog ostrva Keyodhoo, gdje su nas ugostili mještani. Miris začina, ribe, riže i svakodnevnog života u potpuno drugačijem ritmu ostao mi je duboko urezan u sjećanje”.
Koliko je teško ostati prisutan u trenutku kada si konstantno u ulozi kreatora sadržaja?
“Iskreno, prilično je teško. Kada ste stalno u ulozi kreatora sadržaja, naučite svaki trenutak posmatrati kroz kadar. Razmišljate o svjetlu, uglovima, estetici i tome kako će nešto izgledati na društvenim mrežama. Vremenom to postane automatski.
Ipak, na Maldivima sam prvi put nakon dužeg vremena osjetila da mogu usporiti i da ne moram sve pretvarati u sadržaj.
“I dalje sam fotografisala i snimala, ali sam svjesno sebi dozvolila da postoje trenuci koji će ostati samo moji. Najljepši dio bio je upravo taj osjećaj potpune prisutnosti. Kada ne razmišljate o tome kako nešto izgleda spolja, već samo o tome kako se osjećate iznutra. Mislim da je upravo to balans koji svi mi koji stvaramo sadržaj stalno pokušavamo pronaći – balans između stvaranja i življenja”.
Da Maldivi imaju soundtrack, koja bi pjesma svirala u pozadini tvog putovanja?
Možda ne opisuje samo putovanje, ali to je pjesma koju uvijek slušam kada sam najsretnija i najispunjenija – „Vivir Mi Vida“ Marca Anthonyja.
