Stefan Panić je učenik Medicinske škole u Banjaluci, koji je svojim humanim akcijama i dobrim djelima dokazao da čovjek velikog srca. Naime, on je po povratku u školu u drugo polugodište tokom januara ove godine u krugu svoje škole primijetio 12 malih štenadi, starosti od mjesec dana sa majkom, koja ih je brižno čuvala. Tu počinje njegova priča u kojoj se vidi humanist na djelu u želji da pomogne, ovim umiljatim psićima…
Kako si odlučio da pomogneš kujici sa 12 štenaca, maloj “psećoj porodici”, koju si primjetio u krugu svoje srednje škole, koju pohađaš?
“Odgovor je jednostavan, volim životinje i kad god sam u prilici, nastojim nešto dobro učiniti za njih. Za djecu i pse uvijek nađem mjesta u svom životu. Budući da sam i sam vlasnik dva psa od kojih je jedan udomljen u januaru, osjetio sam empatiju prema njima i riješio sa im pomognem kako god mogu. Činjenica da hranim svoje kućne ljubimce, podstakla me na takvo razmišljanje da i oni imaju potrebu da jedu, piju i spavaju u toplom i suvom. Briga o njima, iziskivala je i brigu o majci štenaca, koja ne obuhvata samo hranjenje i smještaj, nego i sterilisanje kujice/majke u narednom periodu, kako opet ne bismo bili svjedoci tome da su u budućnosti štenci prepušteni sami sebi na ulici”, iskren je Stefan.
Prvobitno si sam hranio kujicu i 12 štenadi, a kasnije su ti priključili i vršnjaci i školski psiholog?
“Moje aktivnosti oko brige i njege 12 štenadi i njihove majke, prihvatili su i usvojili ostali učenici škole. Ubrzo je dosta mojih vršnjaka, stalo meni uz rame u cilju pružanja brige ovoj “maloj” psećoj porodici. Za to sve je saznala divna žena, puna empatije i ljubavi prema svim živim bićima, inače naš školski psiholog.
Kontaktirao si udruženja za zaštitu životinja i zamolio da podijele informacije i fotografije, u nadi da se pomogne i da im se pronađe dom?
“Riješen da im pružim maksimalnu pomoć, oglasio sam se putem društvene mreže Facebook, na raznim grupama za udomljavanje i brigu o napuštenim životinjama. Pisao sam brojnim udruženjima za zaštitu pasa, sve u cilju da ih udomimo. Iako još nisu udomljeni, mogu reći da je ovaj potez urodio plodom”, kaže Stefan.
Publika na društvenim mrežama je vrlo brzo podijelila informacije i fotografije i pokazala empatiju, stizale su i prve donacije hrane, slame, kutija i najlona za izradu improvizanog skloništa za kujicu i štence?
“Saznao sam da ih je veoma teško, gotovo nemoguće udomiti svih 12 odjednom i pogotovo ukoliko nisu vakcinisani, jer tako udomitelji ugrožavaju svoje pse, ukoliko prime nevakcinisane pse kod sebe. Naravno, brojni ljubitelji pasa nisu ostali na ovom. Ubrzo sam primio veliki broj donacija u vidu hrane, ali i kutija, najlona i slame za sklonište. Kontaktirali smo nekoliko veterinara sa područja Banjaluke, te smo dobili povoljnije ponude cijena vakcinacija, pa ćemo se obratiti najpovoljnijima. Ovom prilikom želim od srca iskažem zahvalnost veterinaru Mirku (Vetmedik), veterinaru Dejanu (BL Vet) i veterinaru Marku (LokoVet) na potrebnim informacijama i savjetima, kao i brendu Srećna šapa na donaciji hrane”, poručuje Stefan.
Trenutno zajedno sa vršnjacima i školskim psihologom skupljate donacije za prvu i drugu vakcinu, jer se vakcinisani štenci lakše udomljavaju, kako ide taj proces, treba li vam pomoć?
“Ne gubivši vrijeme, na nivou škole smo pokrenuli akciju prikupljanja novca, za njihovu prvu vakcinaciju. Na čelu akcije smo školski psiholog i ja, u svojstvu člana rukovodstva Savjeta učenika Medicinske škole. Inače su obavezne dvije vakcinacije, akko bi štenad bila zdrava i spremna za udomljavanje. Shodno tome, koristim ovaj intervju kao apel za pomoć, upućen svima, da ih vakcinišemo i revakcinišemo, za šta je potreban novac. Pišem ovo u nadi, da će se odazvati svi građani velikog srca, ljubitelji životinja, vlasnici kućnih ljubimaca, kao društva i organizacije za njihovu zaštitu i udomljavanje, jer je vakcinacija i revakcinacija, njihov jedini put ka sretnom udomljavanju”, kaže Stefan.
Naredni plan je da se 12 štenadi što prije udomi i da se kujica steriliše, nadaš li se da će svako štene naći adekvatan dom prepun ljubavi sa odgovornim vlasnicima i kakva pomoć ti je sada potrebna u tom procesu udomljavanja?
“Nadam se da će nakon svog odrastanja ovi psići nastaviti biti srećni, kao što su sada sa mojim vršnjacima i sa mnom. Iskreno se nadam da će ljudi prepoznati značaj ove humane akcije i pomoći nam u procesu vakcinacije i udomljavanja ovih 12 prelijepih štenaca, a zašto da ne i majke štenadi u nadi da će svi sretno živjeti, lajati, njuškati i praviti društvo svojim budućim vlasnicima”, poručuje Stefan.
Kako ljudi dobrog srca mogu pomoći? Mogu li ti se javiti ukoliko žele da podrže tvoju akciju brige, veterinarskih troškova, hrane, opreme i udomljvanja?
“Neka se ljudi dobrog srca jave meni 066/295-217, svaka donacija hrane, ali ono što je najbitinije novca za vakcinacije i alternativni smještaj do udomljavanja dobro će nam doći, ali najsretniji bih bio da mi se ljudi odmah javljaju da udome štenad jedno po jedno, ne bih volio da psi završe na lancu ili na ulici, jer oni su društvena bića puna ljubavi, koja zaslužuju pravu brigu, pažnju, odgovornost, posvećenost i njegu”, iskren je Stefan.
