Ponekad imaš osjećaj kao da promatraš vlastiti život sa strane. Dani prolaze, a svaki izgleda isto. Rutina, ekran, ista jutra i iste večeri i odjednom shvatiš da se više ne sjećaš kada si posljednji put osjetila uzbuđenje zbog nečeg novog.
Posljednjih godina, rad od kuće i slične promjene koje je donijela pandemija dodatno su nas zatvorile u krug svakodnevnice. Više vremena kod kuće značilo je i više vremena u vlastitim mislima, ali i osjećaj bezvoljnosti koji se polako uvukao u sve sfere života.
Iako se čini neugodno, taj osjećaj “zaglavljenosti” zapravo je dobar znak. On je tvoj unutrašnji alarm da je vrijeme za pokret, da si spremna na promjenu. Frustracija ne znači da si neuspješna, znači da nisi ravnodušna.
Osjećaj zaglavljenosti često dolazi iz našeg nervnog sistema koji reaguje na stres i ograničenja. Kada imamo utisak da nemamo izbora, naš mozak prelazi u stanje “zamrzavanja”. To nije manjak volje, već prirodna reakcija tijela. Zato je važno da prema sebi budeš nježna. Ne krivi se, ne osuđuj se, već razumij šta ti tijelo poručuje.
Prvi korak je da se ponovo povežeš sa stvarima koje ti bude energiju: ljudima koji ti prijaju, mjestima gdje se osjećaš sigurno, aktivnostima koje ti vraćaju osjećaj života. Počni od malih stvari — šetnja bez telefona, nova knjiga, razgovor s nekim ko te inspiriše. Svaka mala promjena stvara pokret, a pokret donosi osjećaj slobode.
Kada znaš gdje želiš ići, zapitaj se: koji korak mogu napraviti danas? Možda je to samo jedan poziv, e-mail, ili odluka da ustaneš ranije. Mali koraci su manje zastrašujući, ali s vremenom grade povjerenje u sebe.
A ponekad, rješenje nije u malom koraku, već u skoku. U nečemu što nikada ranije nisi uradila. Promijeni pogled, prostor, rutinu. Učini nešto neočekivano, čak i ako je sitnica. Promjena pogleda često mijenja i osjećaj stvarnosti.
Jer nisi zaglavljena. Samo si u pauzi — onoj u kojoj se život tiho priprema da krene dalje.
