Samodestruktivno ponašanje u vezama često se ispoljava kao neosviještena potreba da se sabotira nešto lijepo i obećavajuće, obično iz straha od emotivnog povređivanja.
Naizgled paradoksalno, ova ponašanja su motivisana potrebom za zaštitom, kako bi osoba izbjegla ranjivost koju ljubav donosi. Iako ljubav pruža podršku i sigurnost, otvara i prozor ka povređivanju. Takav strah može dovesti do nesvesnog razmišljanja: „Ako prva/prvi prekinem, neću biti povrijeđena/povrijeđen“ ili „Ovo je previše dobro da bi bilo istinito, sigurno će se nešto loše desiti.“
Možda se pitaš zašto bi iko namijerno sabotirao srećnu vezu? Ljubav čini osobu ranjivom, a za one s nesigurnostima, povlačenje ili napad na vezu može djelovati kao zaštitni mehanizam. Na primer, neki ljudi koji su doživjeli odbacivanje ili emocionalne traume u prošlosti skloni su projektovanju tih nesigurnosti na trenutnu vezu. Tako, bez obzira koliko je partner posvećen, nesvjesne barijere stvaraju emocionalnu distancu koja zapravo udaljava od prave intimnosti.
Znakovi samodestruktivnog ponašanja u vezama
Nerealna očekivanja od partnera. Postavljanje visokih standarda može biti konstruktivno, ali pretjerano visoka očekivanja mogu postati oružje protiv veze. Kada stalno podižeš ljestvicu, to može biti oblik samosabotaže – kao da testiraš partnerovu posvećenost. Ukoliko očekuješ da partner bude savršen, stalno traženje mana može postati izgovor za povlačenje i prekid veze.
Stvaranje svađa zbog sitnica. Mala neslaganja su prirodna u svakoj vezi. Ipak, preuveličavanje svakog problema ili bijes zbog sitnica može ukazivati na strah od bliskosti. Korišćenje sitnih problema kao povoda za ozbiljne svađe može biti način da se partner drži na distanci, jer svaki sukob služi kao “dokaz” za raskid.
Povlačenje kada veza postane ozbiljna. Kada odnos postane ozbiljan i zahtijeva određene korake, poput upoznavanja porodice ili razgovora o zajedničkoj budućnosti, strah može nadjačati želju za napredovanjem. Ljudi skloni samodestruktivnim obrascima često izbjegavaju ovakve korake kako bi se zaštitili od mogućeg odbijanja ili bola u budućnosti.
Potreba za neprestanim uvjeravanjem. Stalno traženje potvrde ljubavi može biti znak dubokih nesigurnosti. Ovaj obrazac može opteretiti partnera, koji se osjeća kao da njegova riječ ili postupci nisu dovoljni, što ujedno podstiče i nesigurnost u vezi.
Pasivno-agresivno ponašanje. Ćutanje, odbijanje komunikacije, ili očekivanje da partner “pročita misli” mogu biti znakovi samodestruktivnog ponašanja. Iako ova ponašanja naizgled testiraju partnerovu posvećenost, ona zapravo narušavaju vezu i udaljavaju partnere.
Kako prevazići samosabotažu u vezama?
Svjesno upravljanje emocijama može pomoći u prevazilaženju ovih obrazaca. Prvi korak je prepoznavanje svojih okidača i uočavanje trenutaka kada ponašanje prelazi u samosabotiranje. Takođe, otvorena komunikacija sa partnerom, kroz iskrene izjave poput „Ja se osećam…“, omogućava da se nesigurnosti podijele bez optuživanja. Konačno, razmišljanje o savjetovanju s terapeutom može pomoći u prepoznavanju i promjeni duboko ukorijenjenih obrazaca koji ometaju kvalitetne odnose.
Otvoriti se za ljubav znači rizikovati, ali samo na taj način može se doživeti autentična, duboka povezanost i sreća koja dolazi s iskrenom, zdravom ljubavi.
Za još više sadržaja zaprati nas na Instagramu, Facebooku i TikToku.