Drama o mladoj ženi rođenoj u Napulju, rodnom gradu pisca i reditelja Paola Sorrentina, “Parthenope” predstavlja izuzetnu raspravu o kinematografskoj ljepoti. Film hronološki prati život glavne junakinje od njenog rođenja, preko mladalačkih tinejdžerskih ljeta, do godina koje provodi kao mlada odrasla osoba. Ovo djelo je opojno razmišljanje o načinu na koji se ljudi i mjesta vide, te kako vide sebe.
Celeste Dalla Porta igra ulogu Partenope koja se povezuje sa sirenom, osnivačicom Napulja i jednoj od šest sirena iz grčke mitologije, ali Sorrentinova interpretacija je mnogo prizemljenija i usredotočena na ljudsko iskustvo.
Njena ljepota, kako joj govori lik kojeg igra Gary Oldman, otvoriće vrata i pokrenuti ratove. Ni Della Porta, ni Sorrentino neće se ustručavati da Partenopu predstave kao bezbrižnu zavodnicu koja uživa u svojoj mladosti.
Kako se društvena očekivanja (proizašla iz pojačanog filmskog fetišizma nalik reklamama za parfeme) sudaraju s njenim vlastitim željama, Della Portin nastup evoluira. Iako nikada ne odgovori na pitanje šta se tačno krije iza očiju lika, ona dodaje sloj po sloj postojećoj misteriji ko je Partenopa i šta želi.
Njena priča ispričana je i kroz evoluirajuće frizure, koje komplimentira preciznim, emocionalno vođenim odabirom kostima Carla Poggiolija. “Parthenope” je takođe značajan zbog saradnje s poznatim modnim brendom Saint Laurent. Anthony Vaccarello, kreativni direktor Saint Laurenta, učestvovao je kao umjetnički direktor kostima, dok je Carlo Poggioli bio zadužen za kostimografiju. Ovi elementi postavljaju pozornicu za njen život između njenih zaraćenih želja za igrom, zadovoljstvom, profesionalnim uspjehom i tako dalje. Sve finkcioniše optimalno kako bi se osigurala Partenopina evolucija, sve dok ona na kraju ne uhvati moć vlastitog šarma u trenutku iznenađujućeg oslobođenja.
Usput, porodična tragedija emocionalno ju je zatekla. Dok je krenula ka tome da postane zvijezda filmskog platna, njeni razgovori sa starijim glumicama, koje se smatraju da su prošle vrhunac (zbog godina, neuspješnih estetskih operacija i opadanja kose), rasvjetljavaju prirodu njene vlastite želje. Svaka scena odvija se na način iz snova, uprkos tome što je vezana za stvarnost, velikim dijelom zahvaljujući opernoj partituri Lelea Marchitellija i napuljskom ambijentu, čiji se lijepi muškarci i žene tkaju u priču o Partenopi.
“Parthenope” je film koji bruji nostalgijom, vraćajući osjećaj mladalačke, ljetne slobode, a odbijajući da pobjegne od neizvjesnosti mladosti. To nije puka priča o punoljetnosti; radije, to je film o dolasku sebi. To je dirljiva umjetnička potraga, kako filmski stvaralac istražuje, kroz priču o jednoj ženi koja je pronašla svoj unutrašnji život – kako izvan svoje ljepote, tako i kroz nju – razloge zbog kojih koristi kameru na prvom mjestu..
Premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu 2024. godine, “Parthenope” je odmah privukao pažnju kritičara i publike. Film će biti distribuiran u kinima od 24. oktobra, a nakon toga će biti dostupan i na Netflixu.
