“Pariz je prelijep danas, bio je prelijep prije 200 godina, a biće prelijep i za 200 godina od sada”, kaže njujorški dizajner Garrow Kedigian. Zaljubio se u grad na svojim redovnim putovanjima u potrazi za antikvitetima, od kojih neke šalje nazad u Sjedinjene Države za sebe i svoje klijente. “Cijelog života dolazim u Pariz”, kaže dizajner, čiji se stil najbolje opisuje kao veličanstvenost s modernim zaokretom.
Kada je imao priliku da kupi stan – pied-à-terre iz oko 1860. godine u devetom arondismanu – Kedigian je odmah rekao oui. Zadržao je ševronske podove i lajsne od 1.200 četvornih stopa u domu od 1200 kvadratnih stopa, ali je izbacio slobodnu spavaću sobu kako bi proširio salon na nešto što bi i sama Marija Antoaneta obožavala – zajedno sa blistavim stropom nalik ogledalu koji je zapravo farbao u visokom sjaju.
„Iako je to jednosoban stan, on je veličanstven, veličanstven, veličanstven“, kaže Kedigian. Ono što domu nedostaje u prostoru, on nadoknađuje božanskim detaljima, uključujući starinski namještaj i rasvjetu.
Jednako privlačne su reprodukcije remek-djela u cijelom prostoru, za koje se čini da su uzete iz samog Louvrea. „Pronađem svoju omiljenu sliku starog majstora i dam je odštampati na platnu“, kaže Kedigian. “To je kao umjetnost siromaha.”
Pozadinu umjetničkih djela čine zidovi bogatih boja. Cijeli stan, kaže Kedigian, “je cirkus boja; potrebne su vam ove nevjerovatne visine plafona i lajsne da biste to postigli.” Bogate nijanse su anomalija u modernom Parizu, gdje su trenutne boje du jour sive i bijele.
Zidne obloge inspirisane su dizajnom Alberta Hadleya za biblioteku Brooke Astor.
Mala kuhinja ima “ormariće s jedne strane i masivni zid s druge, tako da sam, naravno, tamo okačio ogromno platno od Firence”, kaže Kedigian.
U ovoj prostoriji usredsređenoj na Napoleona, Kedigian je transformisao starinski konzolni sto u lavabo na postolju sa mesinganim umivaonikom.
„Sviđa mi se osećaj ‘soba u sobi’ koji pružaju zavjese za krevet,” kaže Kedigian.
