Prije nekoliko godina Mladen Miljuš je krenuo u avanturu i na tom putu je uspio da spoji ljubav prema životinjama, upornost, trud, rad i želju da pomogne novopečenim vlasnicima pasa. Posljedica Mladenove avanture je posao iz snova kojim se trenutno bavi i pomoć vlasnicima kućnih ljubimaca, da svoje pse socijalizuju na pravi način.
Sve je počelo sasvim slučajno, ako slučajnosti uopšte postoje i sve se pretvorilo u veliku ljubav i strast koju je Mladen odlučio da dijeli sa drugim vlasnicima pasa, kako bi im olakšao život sa njihovim kućnim ljubimcom.
“Oduvijek je postojala ljubav prema psima, ali ne i razumijevanje njih kao vrste, njihovih potreba, ponašanja i socijalne dinamike. Tek kada mi je u dom došla jedna mala mudra ‘đavolica’, stvari i stavovi su se promijenili. Morao sam da naučim više o drugoj vrsti, koja sada živi sa mnom u stanu. Dakle, rodila se potreba”.
Fasciniranost sposobnošću pasa da se prilagode čovjeku i njegovom svijetu kako bi preživjeli, Mladena je dovela do želje da bolje razumije potrebe ovih divnih i vijernih životinja.
“Kroz dublje razumijevanje pasa, pojavila se želja da i drugim ljudima olakšam život sa psom i pomognem u rješavanju problema koji se javljaju u svakodnevnom životu. Shvatio sam da je psima potrebna pomoć da se uklope u ljudsko i gradsko okruženje, a da su vlasnicima potrebne informacije o ponašanju pasa. Na neki način, to je bio put – od hobija do ljubavi i na kraju do strasti i profesionalnog opredijeljenja”.
Zašto je socijalizacija pasa korisna i šta tačno možemo očekivati od nje, Mladen nam je detaljno objasnio i dao svoje stručno viđenje.
“Socijalizacija psa znači da je on opušten i smiren u svim situacijama u kojima će se naći sa vlasnicima – zato što smo ga na te situacije prethodno pripremili. Socijalizacijom navikavamo psa na podražaje, koji ga očekuju tokom života: ljude izvan kruga porodice, druge životinje, djecu i dječije ponašanje poput buke i vriske, gradsku buku auta, autobusa, motora, predmete poput usisivača, kišobrana, bicikl koji prolazi pored psa, na kolica za bebe, itd. Dakle, navikavamo psa na sve što podrazumijeva život sa čovjekom u urbanoj sredini”.
S druge strane postoje i obrasci ponašanja, kod kojih je idealno zatražiti stručnu pomoć i psa istrenirati na osnovne i kratke komande, navodi Mladen.
“Na socijalizaciju se nadovezuje i trening jasnih i kratkih komandi poput: stani; dođi; pusti; čekaj, koje su potrebne vlasnicima svakog dana. Cilj socijalizacije je prilagoditi psa životu sa čovjekom, kako bi pas bio srećan, ali i siguran za porodicu i okolinu, a vlasnici izbjegli probleme u ponašanju svojih krznenih prijatelja”.
Sa socijalizacijom psa najbolje je početi što ranije kada je moguće oblikovati ponašanje psa, a ne korigovati, mada je važno napomenuti da ništa nije izgubljeno koliko god je pas star, objašnjava Mladen.
“Sa socijalizacijom psa, bilo da je u pitanju štene ili već odrasli pas, trebamo početi čim stigne u dom. To je zaista opcija koja se najviše isplati. Pas počinje da formira ponašanje u novom okruženju (našem domu) od prvog trenutka kada ga dovedemo. Posmatra i uči kako može da se ponaša, šta je dozvoljeno, a šta ne. Ako otpočetka socijalizujemo psa imamo priliku da stvorimo odnos i ponašanje koje će nam odgovarati u budućnosti i da uradimo prevenciju nepoželjnog ponašanja. Taj proces, koji uz stručnu pomoć traje oko mjesec dana je doslovno temelj za cijeli dalji život porodice sa psom”.
Kao što smo rekli ako je pas već odrastao, uz stručnu pomoć i adekvatan trening, moguće je korigovati i njegovo ponašanje.
“Suprotno zastarjelim teorijama, apsolutno je moguće uticati na promjenu ponašanja već odraslog psa. To je ono što već osam godina svakodnevno radim sa psima i vlasnicima. Psi su živa bića, koja uče i koja se aktivno prilagođavaju okruženju tokom cijelog svog života. U nekim slučajevima može potrajati duže nego kod mlađih pasa, ali nikako nije nemoguće socjalizovati i popraviti ponašanje već odraslog psa. Kada psu pokažemo da postoji i druga opcija za određeno ponašanje oni to rado i lako prihvataju i mijenjaju se bez obzira na uzrast”.
Mladen se susretao sa mnogim izazovima, ali otkrio nam je i zbog čega ga vlasnici pasa najčešće zovu u pomoć i gdje ustvari najčešće vlasnici prave greške.
“Moje iskustvo je da vlasnici pasa rade najbolje što znaju sa informacijama koje imaju, ali definitivno kod nas postoji nedostatak edukacije na polju psihologije i ponašanja pasa u urbanoj sredini. Izdvajam pojam urbane sredine, jer psi u selima ne žive na isti način kao psi u gradovima. Ljudi jednostavno nemaju dovoljno informacija kako se na dnevnom nivou nositi za obavezama koje nameće život sa psom, koji se treba prilagoditi i ostajanju kod kuće kada su vlasnici na poslu i mirnoj šetnji kada se izađe vani, vožnji autom, gdje pas često skače po autu, cvili, povraća u vožnji, itd. Izazova je mnogo na dnevnom nivou, a informacija premalo, što je po mom mišljenju najveći problem”.
Ono čime se Mladen vodi u svom poslu je razumijevanje pasa i riješavanje problema ako postoji, jer ako je pas nesrećan i frustriran, sigurno će i njegovo okruženje biti takvo.
“Ono čime se vodim je da ako vlasnik ima konkretne informacije, a pas ispunjene potrebe (za kretanjem, istraživanjem, mentalnim i fizičkim izazovima, nježnosću, igrom) neće postojati problemi u ponašanju. Tu nastojim da pomognem iskustvom i znanjem koje imam – da zajedno sa vlasnikom psa pronađem uzrok problema i njegovo rješenje. Moja motivacija leži u tome što imam mogućnost i privilegiju pomoći i ljudima i psima”.
Mladen je pronašao i suštinu svog posla i radu sa psima i kaže da je naučio mnoge bitne životne lekcije u radu sa psima.
“Mnoge su nagrade koje sam dobio od pasa. Te lekcije i dalje traju. Oni nas uče o nama. Možda najvažnija lekcija je da je jedina prava realnost ona u kojoj se trenutno nalazimo. Psi žive u sadašnjem trenutku, ne razmišljaju o prošlosti i ne brinu o budućnosti”.
Pozitivno je što Mladen iz dana u dan sve više razvija praktičnu obuku pasa, dok njegova misija pomjera sve granice humanosti.
“Socijalizacija pasa Banja Luka razvija se iz dana u dan, sa jednim ciljem – prenijeti znanje o ponašanju pasa što većem broju ljudi i pomoći im praktičnim obukama psa. Psi žive kratko. Moja poruka je da ako ih volimo, trebamo se potruditi da naučimo što više o njima, jer tako im zaista možemo pružiti mnogo kvalitetniji i srećniji život”.
