Čini se da ljudi koji su jako zabrinuti zbog potencijalnog društvenog odbijanja, posebno vole komunicirati sa svojim bliskim osobama putem tehnologije, prema ovom istraživanju objavljenom u časopisu Journal of Social and Personal Relationships.
Nalazi bacaju svjetlo na to kako osjetljivost na odbijanje stupa u interakciju s faktorima, kao što je percipirana bliskost kako bi se oblikovale kvalitetne dnevne društvene interakcije.
„Zainteresovao sam se za ovu temu nakon što sam razmišljao o kombinaciji dva utvrđena područja psihološkog istraživanja: (1) efekti društvenog odbacivanja i (2) efekti ličnosti na društvene interakcije,” objasnio je autor studije Joseph B. Bayer, docent na Državnom univerzitetu Ohio.
„Ova dva područja su se u prošlosti proučavala odvojeno. Ipak, postali smo zainteresovani da li ljudi koji su skloni da brinu o odbacivanju – tj. oni sa visokom osjetljivošću na odbacivanje – završavaju sa karakterističnim skupom društvenih interakcija u svom svakodnevnom životu. A ovo je važno jer znamo da je svakodnevna interakcija koja pruža podršku i zadovoljstvo ključna za dugoročno blagostanje.”
U studiji, 108 studenata na velikom univerzitetu na srednjem zapadu Sjedinjenih Država završilo je skalu osjetljivosti na odbacivanje, koja je pitala u kojoj mjeri se slažu ili ne slažu s izjavama poput „Ponekad više volim biti sa strancima nego sa poznatim ljudima“ i „ Pokušavam da osjetim grupu prije nego što zauzmem definitivan stav o kontroverznom pitanju.” U naredne dvije sedmice, učesnici su svakodnevno primali šest anketa koje su prikupljale različite informacije o njihovim nedavnim društvenim interakcijama.
U skladu s prethodnim istraživanjem, Bayer i njegove kolege su otkrile da su društvene interakcije s bliskim ljudima obično bile ugodnije i podržavajuće od društvenih interakcija s udaljenim ljudima. Važno je da je osjetljivost na odbijanje uticala na odnos između bliskosti i kvaliteta interakcije. Oni sa visokom osjetljivošću na odbacivanje otkrili su da su društvene interakcije s udaljenim ljudima manje ugodne i podržavajuće u usporedbi s onima sa niskom osjetljivošću na odbacivanje. U isto vrijeme, oni koji imaju visoku osjetljivost na odbijanje smatrali su da je interakcija sa bliskim ljudima ugodnija od ljudi s nižom osjetljivošću na odbijanje, posebno kada komuniciraju putem tehnologija kao što su SMS-ovi ili Facebook Messenger.
Suprotno njihovim očekivanjima, istraživači su otkrili da oni s visokom osjetljivošću na odbijanje nisu vjerovatnije doživljavali svoje svakodnevne društvene interakcije u negativnijem svjetlu. Umjesto toga, činilo se da pojačano uživanje sa bliskim ljudima i smanjeno uživanje sa udaljenim drugima poništavaju jedno drugo.
“Postoje dvije ključne stvari koje prosječna osoba treba da razumije”, objasnio je Bayer za PsyPost. “Prvo, kako osjetljivost na odbijanje oblikuje svakodnevne interakcije ovisiće i o specifičnom tipu partnera u vezi (bliska ili udaljena veza) i o kanalu interakcije (licem u lice nasuprot online). Drugo, bliski odnosi mogu biti važniji ljudima koji su osjetljivi na odbijanje u smislu njihovog svakodnevnog blagostanja. Otkrili smo da ljudi koji se najviše brinu o odbijanju takođe najviše cijene interakciju sa svojim bliskim vezama (u odnosu na ljude koji su nisko osjetljivi na odbijanje) – ali samo kada komuniciraju putem društvenih tehnologija.”
“U našoj studiji, kada su koristili komunikacijske tehnologije, ljudi osjetljivi na odbacivanje istovremeno su prijavili i najzadovoljnije interakcije bliskih veza i najmanje nagrađujuće interakcije na daljinu. Kako se naš prozor u ponašanje u stvarnom svijetu nastavlja širiti, ovi širi trendovi postaju sve potrebniji da bismo dobili jasniju sliku ljudskog ponašanja,” kaže on.
