U savremenim partnerskim odnosima, granice su često zanemarena tema, iako su iste ključne za održavanje zdrave komunikacije, autentičnosti i poštovanja u jednom zdravom partnerskom odnosu. Postavljanje i poštovanje granica nam daje priliku da ostanemo dosljedni sebi i jasno izrazimo svoje potrebe i očekivanja koja imamo od svog partera ili partnerke.
Zdrava komunikacija i asertivnost su ključni za uspjeh jednog odnosa!
Svi mi već dobro znamo da je zdrava komunikacija temelj svakog dobrog partnerskog odnosa. Kroz asertivnu komunikaciju osoba može jasno da izražava svoje misli, osjećanja i stavove, ali i da uvaži i partnerovu perspektivu i pogled na situaciju. Primjeri sa kojima se često susrećem u praksi i kroz seanse su ti da partneri često optužuju jedno drugo za svoja osjećanja ili da često potiskuju i adekvatno ne izražavaju svoje misli i osjećanja.
Evo podijeliću nekoliko primjera kritikujuće i asertivne komunikacije. Bilo bi dobro kada bismo umjesto:
Kritikujuće: „Nikada ne obraćaš pažnju na mene! Nije ti uopšte stalo do mene!“, govorili nešto poput:
Asertivne: „Važno mi je da provodimo više vremena zajedno, jer se tako osjećam bliže tebi.“ ili umjesto:
Kritikujuće: „Tebi očigledno nikad nije bitno šta ja mislim. Uvijek moraš da uradiš po svom, kao da ti ja nisam bitan/na.”
Asertivno: „Imamo različita mišljenja o ovom pitanju, ali bih volio/voljela da pronađemo rješenje sa kojim ćemo oboje biti zadovoljni. Možeš li mi reći šta je to što je tebi važno?“
Kritikujuće: „Ti nikad ništa ne uradiš po kući, uvijek sve ostaviš meni. Kao da se podrazumijeva da sve moram ja da uradim!“
Asertivno: „Primjetila sam da poslednjih dana preuzimam većinu kućnih poslova. Možemo li se dogovoriti da obaveze podijelimo kako bi bilo lakše oboma?“
Ovakav način komunikacije smanjuje tenziju i gradi povjerenje, jer tako pokazujemo zainteresovanost za izgradnju odnosa i poštovanje prema partnerovim osjećanjima.
Autentičnost i poštovanje svojih granica su takođe važni.
Autentičnost u vezi znači biti vjeran sebi – izražavati ono što zaista osjećamo i mislimo. Kada smo autentični, postavljamo jasne granice i dozvoljavamo sebi da budemo ranjivi. Granice nisu znak udaljavanja, kako ih mnogi često protumače, već su one zapravo način da pokažemo gdje se završava naše biće, a počinje partnerovo. Ljudi često vjeruju da će iskreno izražavanje svojih osjećanja i potreba udaljiti partnera, ne znajući da će zapravo u zdravim odnosima, autentičnost i jasne granice ojačati njihovu povezanost.
Na primjer, kada je u pitanju konflikt: „Kada dođe do nesporazuma, volio/voljela bih da o tome razgovaramo smireno. Kada smo uzrujani, predlažem da uzmemo kratku pauzu prije nego što nastavimo razgovor.” Kroz ovakve i slične granice ćemo stvoriti sigurnost za obje strane tokom nesuglasica.
O svemu ovome je sojevremeno govorio i John Bowlby, pionir teorije o vezivanju, koji je identifikovao različite stilove vezivanja koji utiču na naše partnerske odnose, a to su: sigurni, dezorganizovani, ambivalentni i nesigurni stil vezivanja.
Nezdravi stilovi vezivanja često su rezultat ranijih iskustava i mogu negativno uticati na odnose u odraslom životu.
Dezorganizovani stil karakteriše unutrašnja konfuzija. Osobe sa ovim stilom mogu istovremeno željeti bliskost i osjećati strah od nje. Njihove reakcije su često impulsivne i nepredvidive, što može biti jako zbunjujuće za partnera.
Ambivalentni stil karakterišu intenzivne emocije i stalna briga o tome da li će biti napušteni. Ove osobe često osjećaju potrebu za konstantnim potvrđivanjem ljubavi, što može djelovati kao pritisak na partnera.
Nesigurni stil vezivanja ogleda se u izbjegavanju bliskosti, jer ove osobe vjeruju da će biti povrijeđene. Izbjegavanje konflikta i emotivne distance stvara probleme u izgradnji bliskih odnosa.
Sigurni stil vezivanja nasuprot nezdravim stilovima, omogućava osobama da grade stabilne i zadovoljavajuće odnose. Osobe sa sigurnim stilom vjeruju u svoje vrijednosti i osjećaju se ugodno u vezi. Imaju tendenciju da budu empatične, saosjećajne i otvorene u komunikaciji, te podržavaju partnerove potrebe i autonomiju.
Sigurni stil vezivanja podrazumijeva sposobnost da ostanemo smireni i otvoreni u komunikaciji čak i kada se suočavamo sa određenim problemima. Na primjer, u trenucima neslaganja, osoba sa sigurnim stilom vezanosti može reći: „Razumijem tvoj stav, i želim da se dogovorimo kako bismo oboje bili zadovoljni.“ Ovakav stav doprinosi dugotrajnom, ispunjavajućem odnosu, jer teži ka tome da uspostavi ravnotežu između samostalnosti i međuzavisnosti.
Dakle, postavljanje i poštovanje granica nije samo čin zaštite – to je poziv na dublje razumijevanje i autentičnost u vezi. Kroz razvoj asertivnosti, poštovanje granica i rad na sigurnom stilu vezivanja, možemo kreirati odnose koji su stabilni, ispunjavajući i podržavajući. Povezanost sa partnerom tada postaje prostor u kojem svako može da raste i ostane vjeran sebi.
Dobrila Čajević, Psihoterapeutkinja pod supervizijom
Dobrila Čajević, psihoterapeutkinja pod supervizijom iz EMDR-a i Transakcione analize, predstavlja spoj bogatog profesionalnog i životnog iskustva. Diplomirana profesorica njemačkog jezika i književnosti, Dobrila je svoje obrazovanje započela u rodnim Palama, gdje je završila osnovnu i srednju školu prije nego što je na fakultetu posvetila svoju pažnju germanistici. Njeno profesionalno putovanje vodi je kroz mnoge zemlje Evrope - živela je i volontirala u Njemačkoj, Belgiji, Danskoj, Italiji, Norveškoj, Srbiji,Sjevernoj Makedoniji, Albaniji i Bosni i Hercegovini. Kao dio organizacija poput SHL, SAME, UNICEF i Save the Children International i mnogih drugih, Dobrila je sticala znanje i vještine radeći sa ljudima iz različitih kultura i društvenih okruženja, što je obogatilo njeno razumijevanje ljudskih potreba i izazova. Povratkom iz Njemačke 2017. godine, Dobrila je započela obuku iz psihoterapijskog pravca transakciona analiza (TA), a 2023. godine i trening iz EMDR-a (terapija za obradu traumatskih iskustava). Nakon završetka EMDR-a 2024te godine, nastavila je svoju edukaciju u Centru za psihoterapijske studije u Beogradu, gdje je završila specijalizaciju (propedeutiku) za psihoterapiju. Danas radi u Banja Luci pod internacionalnom supervizijom, pružajući psihoterapiju i psihološko savetovanje uživo i online, na srpskom, njemačkom i engleskom jeziku, a u radu sa klijentima praktikuje holistički pristup. Pored individualne i grupne psihoterapije, Dobrila organizuje retreate, seminare, edukativne radionice i prezentacije, pružajući ne samo svojim klijentima, nego I svima zainteresovanim priliku za lični rast i razvoj kroz struktuisan, povjerljiv, njegujući i podržavajući prostor i rad.
Source: Dobrila Čajević
