Adriana Trujillo je djevojka iz Meksika, koju je ljubav dovela u Bosnu i Hercegovina. Sa sobom je donijela i mali dašak Meksika – restoran Chiquita u kojem na oduševljenje mnogih banjalučana, sprema autentična meksička jela. Na putu od rodnog Meksika do Banjaluke, živjela je u mnogim državama širom Evrope i Amerike, ali sudbina je odredila da se skrasi u gradu na Vrbasu, gdje živi sa suprugom Markom.
Živjeli ste u mnogim zemljama i na različitim kontinentima – ali, koje mjesto vam je najljepše?
Imala sam sreću da živim i putujem na različita mjesta, ali da bih odgovorila na ovo pitanje, moram prvo da definišem u ovom slučaju pojam “lijepo”: to može biti u urbanističkom ili arhitektonskom smislu, zatim u smislu kvaliteta života, kao i u smislu kulture i istorije. Ako posmatramo generalno ljepotu, najviše od ovih karakteristika, moram reći da je imala Barselona u Španiji. Ali, ja sam rođena na jedinstvenom mjestu –Tihuana je posebno lijepa na tradicionalan način, za mene je to najnevjerovatniji grad. Zato, ako biram mjesto, koje mi je “zanimljivo lijepo” to bi bio ovaj granični i ludi grad, grad iz kojeg dolazim.
Sada živite u Banjaluci, kolika je razlika između ova dva grada?
Tihuana i Banjaluka su potpuno različiti gradovi: Meksička savezna država Baja California je sjeverna tačka Latinske Amerike, a Tihuana se nalazi odmah ispod San Diega, uz granicu sa SAD. Zbog toga grad u kojem sam odrasla, nije “običan meksički grad” kako neko ovdje može misliti. Pored toga, izlazi na Tihi okean, što omogućava život pored mora sa jedinstvenim karakteristikama i kombinacijom sa pustinjom. Zbog toga je sam reljef grada nevjerovatan – uz brda i kanjone, živi 3 miliona stanovnika. Veliki je broj ljudi iz svih krajeva svijeta, koji prolaze kroz grad svaki dan, što znači puno kontrasta, živahnu ekonomiju, rotaciju i kretanje i multikulturalni grad. Nažalost i ovaj element čini grad mjestom za promet svega – u SAD – i posljedično se događaju sve vrste nasilnih situacija, ali s druge strane, čini ga raznolikim i inspirativnim mjestom. Pruža pregršt prilika za nevjerovatne umjetnike, kulturne inicijative, aktivizam, umjetnost, gastronomiju i kreativnost.
Ali vjerovatno najvidljivija razlika između Banjaluke i Tihuane je sama slika grada. U Banjaluci su godišnja doba tako jasna – imamo sunčano i vruće ljeto, hladnu jesen, super hladno vrijeme i snijeg zimi, a u Tihuani je veći dio godine temperatura između 21-24 stepena. Kvalifikovan je kao jedan od gradova sa najboljim vremenskim uslovima na svijetu, tako da je izgled grada sličan tokom cijele godine. Pejzaž se ne mijenja od zelenog ljeti do bijelog zimi. Takođe, žive ljudi iz svih krajeva svijeta – od meksikanaca iz cijele zemlje, ljudi iz centralne Amerike, Haitija, SAD-a, do Kine. Tako da gradovi jesu super različiti, ali za mene je život ovdje kao da sam prebačena u drugi svijet – svijet koji mi se sviđa i koji volim.
Šta Vam se najviše sviđa u Banjaluci?
Uživam u životu ovdje više od godinu dana, volim prirodu u blizini i u samom gradu. Dovoljno je hodati 15 minuta i već si usred šume, ili se voziti 25 minuta do nevjerovatnih vodopada. Predivna je činjenica da kroz centar grada protiče rijeka Vrbas, pa imamo sreću svaki dan boraviti i šetati uz rijeku. Mnogo cijenim osjećaj mira i sigurnosti grada, ali najljepše u Banjaluci su mi njeni ljudi. Srdačni, fini i topli, kakvi su mi svi novi prijatelji ovdje.
Koliko se Balkanci razlikuju od naroda Latinske Amerike?
Ljudi su generalno slični – imamo toplu kulturu, ljubaznost i sretne ljude…To su sve narodi, koji vole dobru hranu, znamo kako se zabaviti i slaviti i uživati sa ljudima koje najviše volimo.
Na šta Vam je bilo najteže da se naviknete, kada ste došli u Bosnu i Hercegovinu?
Jedna od najtežih stvari je nedostatak porodice i prijatelja. Zatim mobilnost za prelazak u SAD 3 ili 4 puta sedmično sa svim interakcijama koje uključuju, kao i određeni događaji i objekti. Nedostaje mi više kulturnih događaja. Mislim da se Banjaluka nalazi u procesu preporoda sa sve više projekata svake godine, ali ipak moja percepcija je da nam je ovdje potrebno više mladih ljudi uključenih u projekte, mjesta za kućne ljubimce, prostora bez pušenja, manje birokratije i više online procesa… Generalno, malo više različitosti i tolerancije.
Ali što se tiče mog posla u vizuelnim umjetnostima, imam sreće jer kao umjetnica, kustoskinja i filmska programerka, pronašla sam način da nastavim da radim online sa programima u Meksiku i SAD. Takođe. ovde režiram Cinema Parallels – cinemaparallels.com, festival fokusiran na dokumentarnu umjetnost i platformu posvećenu podršci nezavisnim i inovativnim filmovima. Uz Parallels nastavljam razvijati svoje profesionalno iskustvo.
Naravno, još jedan težak dio koji nedostaje svima koji emigriraju, je hrana, ali za to smo razvili rješenje sa Chiquita Cocina Mexicana, koja je originalno mjesto za meksičku hranu u Banjaluci. Sretni smo i ponosni što dijelimo dašak Meksika u Banjaluci sa tradicionalnim okusima.
Kada je riječ o kuhinjama, po čemu se razlikuju meksička i balkanska?
Meksiko je zaista velika zemlja u smislu povrišine – sa različitim pejzažima, vremenskim i geografskim uslovima. To je učinilo meksičku hranu toliko raznolikom i višestrukom, da svaka regija ima svoj specijalitet. Takođe, naša hrana je fuzija pred-Hispanskih tradicija i španskih elemenata, što je hranu učinilo tako snažnom i bogatom. Kuhamo sa puno čilija (ne obavezno ljutog). Hrana je u Bosni prirodnija, nema toliko umaka. Razlikuje se i proces spremanja – u Meksiku koriste više različitih mješavina, mariniranih i prženih elemenata. Ovdje možete pojesti sam komad govedine ili mesa, dok su u Meksiku neophodni dodaci i još elemenata… Mi smo barokniji, vi prirodniji.
Zašto biste preporučili ljudima da dođu u “Chiquita” restoran?
Prvo zato što se sva naša hrana priprema po originalnim meksičkim receptima, radimo sa svježim lokalnim mesom, piletinom i svinjetinom… Poštujemo tradicionalni proces i uvozimo originalne sastojke iz Meksika. Svu hranu pripremamo svakodnevno, ništa nije zamrznuto – proizvodimo domaće salse, salate i tortilje, ne koristimo nikakve konzervanse i aditive. Naša hrana je prirodna, svježa, ukusna i 100% meksičkih okusa i napravljena meksičkim rukama. Chiquita je mali komad Meksika u Banjaluci.
Vidite li se u budućnosti u Banjaluci?
Totalno! Ali uvijek se vraćam da posjetim svoju zemlju i svoj narod. Vidim se u kući usred prirode ovdje u okolini Banjaluke, kako kuham i dijelim trenutke sa porodicom i prijateljima. Zamišljam da projiciram dobar film na svojoj terasi, uživajući u beskrajnim ljetima i zimama ovdje, uvijek uz tekilu i rakiju.
