Godine 1995. popularnost Victoria’s Secreta eksplodirala je sa inauguracijskom Victoria’s Secret modnom revijom. Iako je brend prisutan od 1977. godine, ova široko emitovana emisija sa piste stavila ga je na mapu popularnih događaja. Odatle je samo raslo, raslo i raslo – dok se sve to nije promijenilo, što je nešto što istražuje Huluov novi dokumentarni serijal “Victoria’s Secret: Anđeli i demoni”.
Naročito početkom 2010-ih, bilo je teško izbjeći uticaj Victoria’s Secreta – njegovi izlozi koji su bili ogromni mogli su se naći u tržnim centrima širom zemlje, katalozi su se nenajavljeno pojavljivali u poštanskim sandučićima, a mnogi su ljudi šetali uokolo s ugraviranim logotipom brenda. Brend je postao kulturni fenomen.
Anđeli Victoria’s Secreta bili su pokretačka snaga uspješnog imidža brenda. Činilo se kao da svaka mlada manekenka u nadolazećim godinama nastoji da nastupi kao anđeo i dobije svoja krila, a sa imenima kao što su Heidi Klum, Tyra Banks, Adriana Lima, Alessandra Ambrosio, Candice Swanepoel, Gisele Bündchen i Miranda Kerr na spisku, lako je razumjeti privlačnost. Žene koje su odabrane da budu modeli Victoria’s Secreta imale su poseban izgled, koji je pomogao da se ovjekovječi jedna univerzalna ideja ljepote.
“Anđeli Victoria’s Secreta su doživljavani kao zlatni standard onoga što je ljepota trebala biti”, kaže za Popsugar klinička psihologinja Jenny Yip. Modeli su prvenstveno bili bijeli, visoki i nevjerovatno mršavi, a ipak zaobljeni, i imali su dugu kosu, bujne frizure, preplanulu kožu bez pirsinga ili tetovaža.” Izgled koji je kreirao VS postao je prepoznatljiv dio naše kulture”, kaže Beth Pausic, klinička psihologinja i direktorica bihevioralnog zdravlja u Hims & Hers.
Iza kulisa, brend je čak otišao toliko daleko da je zabranio bilo kom modelu da ima vidljive pjege ili mladeže. „Sjećam se na početku, Les [Wexner] mi je pokazao časopis Playboy i želio je naglasiti da modeli imaju savršena tijela i da nemaju pjege ili mladeže,“ kaže Cindy Fedus-Fields, bivša izvršna direktorica brenda. “Bio je toliko uporan da ja jurim savršene žene, à la seksi djevojke iz susjedstva.”
Victoria’s Secret “look” bio je, u najmanju ruku, nedostižan za prosječne žene. “To je stvorilo nemoguć estetski ideal s kojim se može mjeriti manje od jedan posto žena”, kaže Sanam Hafeez, psiholog i neuropsiholog iz New Yorka. “Većina modela bila je visoka najmanje 175cm i vjerovatno nije imala više od 55kg, s ekstremno dugim nogama, sitnim strukom i velikim grudima koje su obično pojačane implantatima.”
Ovo je postalo još očiglednije – i problematičnije – kada se brend proširio svojom Pink linijom, koja je bila reklamirana posebno prema milenijumskim tinejdžerkama. Ali uprkos tome koliko je “idealan” imidž bio nerealan, brend je oblikovao standarde ljepote i postavio trendove 2000-ih, čak i izvan svijeta donjeg veša. Gledajući sada unazad, mnogi od nas se mogu složiti da je ideja o ljepoti koju je brend gurao bila nezdrava. Ali u to vrijeme to je bilo teško vidjeti. Zapitate se: šta je taj uski pogled na ljepotu učinio mozgovima potrošača?
“Za mlade djevojke ili žene koje bi listale kataloge i upoređivale se s ovim modelima, to nije bilo dobro za njihovo samopoštovanje”, kaže dr. Hafeez. Dr Pausic dodaje: “Kada vam kultura i društvo pokažu ideal koji vas primorava da pokušate živjeti u skladu s njim, krajnji rezultat može biti u najmanju ruku obeshrabrujući i, u nekim slučajevima, psihički štetan.”
Istraživanja su pokazala da se ovo psihičko oštećenje može manifestovati na različite načine, uključujući povećanu depresiju, tjelesnu nesigurnost i smanjeno samopouzdanje. “Neki mogu razviti negativnu sliku o tijelu, a to može uključivati osjećaj anksioznosti, srama, niskog samopoštovanja, poremećenu ishranu, samoubilačke misli, poremećaje u ishrani i socijalnu anksioznost”, kaže dr. Pausic. “Negativna slika o tijelu takođe može dovesti do iskrivljenog pogleda na vlastito tijelo, kao i do stalnog poređenja s tijelima drugih za koja se smatra da su bolja.”
Ne samo da je ovo stavilo veliki pritisak na prosječnog potrošača koji kupuje u Victoria’s Secretu, već je bilo i štetno za mnoge modele. Konstantna vaganja i mjerenja tijela osigurali su da modeli ne dobiju na težini i da ostanu “idealne” veličine. “Čak su i Anđeli imali teškoća da steknu imidž VS, jer postoje dokumentovani izvještaji o ekstremnim dijetama i rutinama vježbanja, plastičnim operacijama i ekstenzijama kose kako bi se poboljšale njihove karakteristike”, kaže dr. Pausic. Dr Yip dodaje: “To je posao sa punim radnim vremenom.”
Na vrhuncu brenda, mnogi potrošači nisu shvaćali da su bili hranjeni toksičnim standardima ljepote – umjesto toga, to je naglašeno kao aspiracija i san. Tek nakon što su dim i ogledala nestali, Lyndsey Scott, bivši model Victoria’s Secret intervjuisan u seriji, kaže: “Postalo mi je jasno da Victoria’s Secret nije osnaživala žene. On je koristio tako usku ideju o ljepoti u svom marketingu da je radio potpuno suprotno – činio je da se žene osjećaju loše u vezi sa sobom.” Ali da budemo pošteni, Victoria’s Secret nije bio jedini brend koji je to činio u to vrijeme – to je bila kultura u kojoj smo živjeli i nastavljamo živjeti u različitom stepenu.
Toksični standardi ljepote sigurno nisu nestali – jednostavno su poprimili druge oblike putem društvenih medija i filtera. Ali plima se barem malo pomaknula, ostavljajući prostor za proslavljanje inkluzivnijih, raznolikih ideja ljepote.
Izvor: popsugar.com
