Neke stvari su jednostavno univerzalne: osjećaj olakšanja kad nekome ispričaš sve što ti je na duši, smijeh koji se pretvori u suze, i onaj “hajde, reci mi sve” pogled kad kreneš prepričavati posljednji trač. Ispada da to nije samo dobar recept za dušu – nego i za cijelo tijelo.
Nauka kaže da žene imaju poseban način nošenja sa stresom. Ukratko, umjesto da stalno budemo u modu “bori se ili bježi”, mi se prirodno okrećemo jedna drugoj – tražimo podršku, dijelimo priče, i gradimo osjećaj sigurnosti.
I tu na scenu stupa oksitocin, poznat kao “hormon ljubavi” (ali realno, mi ga zovemo hormon ‘ajmo na kafu’). On smiruje tijelo, spušta nivo kortizola (hormona stresa), opušta mišiće, usporava disanje, pa čak i stabilizuje rad srca. Dakle, kad u viber grupi ispišete 85 poruka u 3 minute, jer se desilo nešto “ogromno” – to nije samo trač, to je terapija koja radi i na ćelijskom nivou.
Ovaj fenomen se u nauci zove socijalno ublažavanje (social buffering) – a prevod na jezik običnih smrtnika glasi: kad si povezana s ljudima koji te razumiju, tvoje tijelo bukvalno diše lakše. Mjerenja pokazuju niži krvni pritisak, sporiji rad srca i smireniji nervni sistem.
Naravno, ovdje ne govorimo o zlonamjernom ogovaranju – nego o onoj “gossip but make it healthy” varijanti. Znaš ono kad s prijateljicom ne ismijavaš, nego komentarišeš, prepričavaš, analiziraš situacije, pa se na kraju zajedno smijete. Takvi razgovori nisu otrov – oni su ventili za stres, prilika da osjetiš podršku i čuješ: “I ja sam prošla kroz to, potpuno te razumijem.”
Zato, sljedeći put kad te neko pita “šta ima novo?”, nemoj reći “ništa posebno” – reci sve. Od šefa koji te iznervirao, do serije koju si gledala cijelu noć, do onog slučajnog susreta koji je vrijedan sitnog trača. Jer nije poenta samo izbaciti stres, nego ga zajedno “pretvoriti” u smijeh, razumijevanje i onu čuvenu rečenicu: “Ma, sve će biti dobro.”
Drugim riječima – ponekad ti treba kafa s mlijekom, ponekad matcha latte… ali najčešće ti treba osoba koja će reći: “Ajde, sve iz početka, hoću detalje.”
