Prisustvo i podrška kućnih ljubimaca može postati neprocjenjiv resurs za naše psihofizičko zdravlje. Prisutnost i ljubav životinja nas uči da se povežemo sa sadašnjim trenutkom.
Kao psihoterapeut, često svjedočim transformacijama i korektivnim iskustvenim vezama između ljudi i životinja. Pored toga sam i lično prošla kroz jedno takvo iskustvo koje je oblikovalo moj odnos prema nepredvidivosti i životu, a koje ću u nastavku teksta podijeliti sa vama.
Pritom brojna istraživanja pokazuju da naša interakcija sa životinjama može značajno smanjiti nivo stresa i anksioznosti u organizmu. Životinje imaju tu sposobnost i moć da osjete naše raspoloženje i pritom reaguju umirujuće na naše emocionalne oscilacije.
Šetnje sa psom, maženje mačke ili jednostavno posmatranje ribica u akvarijumu mogu smiriti naš nervni sistem, smanjiti nivo kortizola i povećati lučenje hormona sreće, serotonina i oksitocina, drugačije poznatim kao “hormon maženja”.
Međutim, kućni ljubimci nam ne nude samo utjehu – oni nas zapravo uče odgovornosti, strpljenju i empatiji. Briga o njima nas podsjeća na to da u životu trebamo odvojiti vrijeme za povezivanje sa drugim živim bićima, a takvo jedno povezivanje nas zapravo može povezati i sa samim sobom.
Lilly: Mačka koja me naučila životnim lekcijama
Iz svog ličnog terapeutskog iskustva mogu reći da kućni ljubimci zaista imaju posebnu moć da nas nauče mnogo čemu i to kako kroz ljubav, tako i kroz izazove.
Prije nešto više od tri godine, kroz svoj lični psihoterapijski proces, radila sam na strahu od nepredvidivosti. U to vrijeme, terapeut mi je predložio da usvojim kućnog ljubimca, predloživši mačku. Sama pomisao na mačku tada mi je bila nezamisliva, te mi je i sama ideja bila neprihvatljiva. Objasnila sam tada svom terapeutu kako mi mačke izazivaju nelagodu – prisjetila sam se i događaja iz djetinjstva kada me je jedna mačka iznenadila i ogrebala me, i taj osjećaj i strah od nepredvidivosti ostao je sa mnom zarobljen godinama.
Kroz terapiju sam, međutim, stekla uvid o tome kako bi upravo udomljavanje mačke moglo biti korak u prevazilaženju tog straha. Tako je Lilly, maca spašena sa ulice, postala dio mog doma. Prilagoditi se njenoj prirodi i svakodnevno se suočavati sa neočekivanim situacijama koje nosi život sa životinjom, za mene je postalo put učenja i rasta. Lilly je znala biti nevjerovatno tvrdoglava i trebalo mi je mnogo vremena da razumijem njen jezik i da naučim živjeti sa njom.
Bilo je trenutaka frustracije i preispitivanja, ali kako su mjeseci prolazili, primijetila sam da se moj strah od nepredvidivog smanjuje. Lilly me je naučila kako da prihvatim neizvjesnost i kako u istoj da pronađem ljepotu. I dalje postoje trenuci njene nepredvidivosti, ali se moj strah od iste u potpunosti smanjio. Ipak, upravo u tom procesu sam se suočila sa svojim strahovima i naučila važnu lekciju: život jeste nepredvidiv, ali u toj neizvjesnosti leže brojne prilike za rast. Danas mogu reći da je udomljavanje Lilly bila jedna od najboljih odluka koje sam donijela.
Ovo iskustvo sam prenijela i na svoj rad sa klijentima, podržavajući ih da udomljavaju životinje ili prosto provode više vremena sa njima, jer životinje imaju iscjeljujuću ulogu u terapijskom procesu.
Ljubimci su kao terapeuti u našim životima, a priča o Lilly nije samo moja – mnogi su pronašli utjehu, iscjeljenje i podršku u svojim ljubimcima. Pogotovo oni koji se bore sa stresom, usamljenošću, depresijom, anksioznošću navode kako je ljekovita interakcija sa životinjama.
Ljubimci su pritom odlični saveznici u borbi protiv depresije
Jedna od mojih klijentica, koja se godinama borila sa depresijom, došla je prvi put na terapiju osjećajući se iscrpljeno, bezvoljno, otupjelo i odsutno. Većinu svojih dana provodila je zatvorena u kući, bez želje za bilo kakvom interakcijom sa okolinom. Tokom sesija, nakon što smo istraživale i radile na njenim ciljevima, potrebama i nakon što smo preradile dobar dio njenih traumatskih iskustava, predložila sam joj da razmisli o tome da udomi psa.
Iako je u početku bila skeptična, odlučila je pružiti sebi i psu šansu. Taj korak je nevjerovatno promijenio njen život, pored psihoterapijskog procesa je imala priliku da doživi još jeno sasvim drugačjie, a ipak ljekovito i korektivno iskustvo. Briga o psu donijela joj je novu strukturu i više aktivnosti – svakodnevni izlasci iz kuće, šetnje i prisustvo životinje koja je zahtijevala njenu pažnju, postali su jedna sasvim prirodna i uspješna terapija. Vremenom su se naravno i njeni simptomi depresije zatno smanjili, a taj odnos sa psom, kako ona kaže, otvorio joj je vrata u jednu dublju povezanost sa sobom i drugima.
Sve više terapeuta uključuje životinje u svoj rad, koristeći ih kao terapeutske saveznike u procesu. Pse, mačke, konje, koze, ovce kao i mnoge druge životinje koriste kako bi pomogli klijentima da se opuste, uzemlje i razviju emocionalnu povezanost. Ovaj pristup, poznat kao terapija uz pomoć životinja, potvrđuje koliko je duboka veza između ljudi i životinja.
Jedan od najprirodnijih i najdostupnijih načina za uzemljenje dolazi iz veze sa životinjama, posebno kroz aktivnosti poput četkanja i maženja ljubimaca. Ove radnje imaju umirujući efekat na naš nervni sistem i pomažu nam da se fokusiramo na “ovdje i sada”. Na primjer, studija objavljena u časopisu Frontiers in Psychology (2019) pokazala je da samo deset minuta maženja psa, mačke ili neke druge životinje značajno smanjuje nivo kortizola u našem organizmu.
Ako imate ljubimca, sljedeći put dok ga mazite ili četkate, obratite pažnju na senzacije – toplinu tijela, mekoću dlake i zvuke poput predenja ili disanja. Ti mali trenuci su oni koji nas vraćaju u sadašnjosti i koji nam pružaju grounding ili uzemljenje.
Pročitaj i ostale tekstove iz rubrike na kafi sa psihoterapeutom.
Za još više sadržaja zaprati nas na Instagramu, Facebooku i TikToku.
Dobrila Čajević, Psihoterapeutkinja pod supervizijom
Dobrila Čajević, psihoterapeutkinja pod supervizijom iz EMDR-a i Transakcione analize, predstavlja spoj bogatog profesionalnog i životnog iskustva. Diplomirana profesorica njemačkog jezika i književnosti, Dobrila je svoje obrazovanje započela u rodnim Palama, gdje je završila osnovnu i srednju školu prije nego što je na fakultetu posvetila svoju pažnju germanistici. Njeno profesionalno putovanje vodi je kroz mnoge zemlje Evrope - živela je i volontirala u Njemačkoj, Belgiji, Danskoj, Italiji, Norveškoj, Srbiji,Sjevernoj Makedoniji, Albaniji i Bosni i Hercegovini. Kao dio organizacija poput SHL, SAME, UNICEF i Save the Children International i mnogih drugih, Dobrila je sticala znanje i vještine radeći sa ljudima iz različitih kultura i društvenih okruženja, što je obogatilo njeno razumijevanje ljudskih potreba i izazova. Povratkom iz Njemačke 2017. godine, Dobrila je započela obuku iz psihoterapijskog pravca transakciona analiza (TA), a 2023. godine i trening iz EMDR-a (terapija za obradu traumatskih iskustava). Nakon završetka EMDR-a 2024te godine, nastavila je svoju edukaciju u Centru za psihoterapijske studije u Beogradu, gdje je završila specijalizaciju (propedeutiku) za psihoterapiju. Danas radi u Banja Luci pod internacionalnom supervizijom, pružajući psihoterapiju i psihološko savetovanje uživo i online, na srpskom, njemačkom i engleskom jeziku, a u radu sa klijentima praktikuje holistički pristup. Pored individualne i grupne psihoterapije, Dobrila organizuje retreate, seminare, edukativne radionice i prezentacije, pružajući ne samo svojim klijentima, nego I svima zainteresovanim priliku za lični rast i razvoj kroz struktuisan, povjerljiv, njegujući i podržavajući prostor i rad.
Source: Dobrila Čajević
