U svijetu savremenih veza, ponekad je lakše zaljubiti se u ideju o nekome, nego u samu osobu. Ovo nije neobična situacija i može se desiti svakome, ali je važno prepoznati razliku kako bi izbjegli emocionalnu zabunu. Priznati sebi da se možda više zaljubljujemo u ideju o osobi nego u nju samu može biti ključ za zdrave i iskrene odnose.
Kako prepoznati kada se zaljubljujemo u očekivanja, i kada idealizujemo nekoga, i šta to zapravo znači?
Idealizovanje partnera
Kada smo zaljubljeni u ideju o nekome, često idealizujemo osobu u svom umu. Zamišljamo je kao nekog savršenog, bez obzira na stvarne karakteristike. Ovaj “savršeni” partner možda ima osobine koje samo želimo da vidimo, a ne nužno one koje zaista ima. Prepoznajemo to kada idealizujemo osobu bez obzira na njene mane, kada je volimo za ono što mislimo da ona jeste, a ne za ono što ona stvarno jeste.
Kako to prepoznati? Ako konstantno pokušavamo da opravdamo partnerove greške ili da zamislimo budućnost u kojoj on/ona postaje savršeniji/savršenija, vjerovatno se zaljubljujemo u ideju, a ne u realnu osobu.
Često smo zaljubljeni u ono što bi potencijalni partner/partnerka mogao/mogla postati, ili ono što bi odnos mogao biti. Možemo fantazirati o “savršeno sretnoj” budućnosti, praviti planove u kojima vidimo idealnu verziju sebe i partnera, iako još nismo postigli stvarnu povezanost ili ravnotežu u stvarnom životu.
Kako to prepoznati? Ako više razmišljamo o tome šta bi odnos mogao biti nego o tome kakav je sada, možda se više zaljubljujemo u ideju o savršenom partneru nego u osobu sa svim njenim osobinama i nesavršenostima.
Takođe kada idealizujemo nekoga, često ignorišemo realnost odnosa. To može uključivati zanemarivanje nesuglasica, nesporazuma, pa čak i ozbiljnih problema. Ova vrsta zaljubljenosti često dolazi sa “ružičastim naočarima”, kroz koje ne vidimo realnu dinamiku među partnerima, kao što su nesuglasice u vrijednostima, komunikaciji ili ciljevima.
Ako ignorišemo crvene zastave ili mislimo da će stvari “samo popraviti” bez stvarne promjene u ponašanju, vjerovatno je riječ o idealizaciji odnosa, a ne onoga što imamo u realnosti.
Osjećamo se nesrećno, ali se ipak ne odvajamo
Ponekad ostajemo u vezi jer se vezujemo za sliku koju smo stvorili o partneru/partnerki, a ne zbog stvarne sreće ili ispunjenja u tom odnosu. Ovaj tip zaljubljenosti može nas držati u vezi koja nas u stvarnosti čini nesrećnima, jer nismo u vezi sa stvarnom osobom, već sa svojim očekivanjima.
Osjećaj da veza nije ispunjavajuća, ali i dalje se trudimo da je održimo je znak za uzbunu.
Previše razmišljanja i analiza
Često previše razmišljamo o tome šta bi moglo biti, umjesto da uživamo u onome što jeste. Prekomjerno analiziranje svakog susreta, razgovora ili gest partnera/partnerke, traženje skrivenih značenja i davanje previše težine sitnim stvarima može biti znak da smo stvorili idealizaciju o osobi.
Šta učiniti?
Prvi korak ka promjeni je iskrenost prema sebi. Ako shvatimo da se zaljubljujemo u ideju i nekome trebamo postaviti pitanje šta nas zaista privlači kod te osobe… Da li nas privlače stvarni kvaliteti partnera ili je to više naš idealizovani pogled na njega? Treba razmisliti o tome šta želimo od veze i šta želimo da izgradimo u partnerskom odnosu.
Idealizacija određene osobe može biti prolazna faza, ali prepoznavanjem ovog obrasca možemo se osloboditi od nesvjesnih očekivanja i stvarati dublje i autentične veze temeljene na stvarnim vrijednostima.
