U najnovijoj epizodi serijala Ultra magazin sa Dijanom Tepšić, ugostili smo glumicu — Nadine Mičić. U opuštenoj atmosferi sarajevskog lokala Habitus, uz smijeh i iskrene misli, razgovarali smo o glumi, životu, društvu i ulozi žene danas.
Nadine je jedna od onih glumica koja je rođena za scenu. Njena prisutnost, način na koji priča i otkriva emocije — bez lažne skromnosti, ali i bez potrebe da impresionira — govore o dubokoj ljubavi prema svom pozivu.
Nedavno je završila rad na predstavi Blank, nastaloj prema romanu Feđe Štukana, a u režiji Kokana Mladenovića. Ali to nije sve. Nadine uskoro počinje snimanje nastavka filma Quo Vadis, Aida?, u režiji Jasmile Žbanić. „Počašćena sam što radim s rediteljkom takvog kalibra. To je projekat koji ima težinu, emotivnu i društvenu,“ ističe.
Kako se priprema za uloge koje često nisu nimalo lake? Odgovor leži u istini. „Za mene je važno da dobro pročeprkam po sebi. Volim da utkam što više svoje istine u ono što radim,“ iskreno priznaje Nadine. Smatra da je gluma odgovornost da predstavi stvarne ljude, njihove dileme, slabosti i snagu. „Ljudi nisu samo crni ili bijeli. Svi imamo svoje slojeve, svoje mrlje i sjaj.“
Kroz svaku ulogu, Nadine kaže da postaje empatičnija i prizemljenija. Uspijeva sagledati svijet iz cipela likova koje igra — pa čak i onih sa čijim svjetonazorima se ne slaže. „Najveća moć glume je što te tjera da razumiješ.“
U jednoj od najdirljivijih ispovijesti u intervjuu, Nadine govori o tome kako je majčina odluka da se razvede, kada je ona imala samo deset godina, postala njen prvi svjetionik feminizma.
To je bio najjasniji primjer da žena ima pravo da izađe iz odnosa koji joj ne odgovara.
Nadine ne krije koliko joj je majčinstvo promijenilo prioritete. „Više ne trošim vrijeme na ljude i stvari koje me ne ispunjavaju. Želim provoditi vrijeme svjesno, sa onima koje volim.“ Majčinstvo je oplemenilo i produbilo njen pogled na svijet, baš kao i prisustvo psa Duške — svojevrsne matice kuće, koja uveseljava svakodnevicu s puno stava i karaktera.
Za kraj, Nadine nam preporučuje seriju Adolescence — „Serija koju treba gledati sa djecom, ako ih imate, i komentarisati zajedno. Otvara oči i pokazuje koliko zapravo malo znamo o generacijama koje dolaze.“ Od predstava izdvaja spomenutu Blank, feminističku Ljubavnice i Svijet i sve u njemu predstavu Selme Spahić, koju opisuje kao duboko dirljivu.
Pogledaj intervju:
