Secure, anxious ili avoidant: Kako tvoj stil vezanosti utiče na način na koji preživljavaš raskid?
Neko nakon raskida analizira svaku poruku i pita se gdje je pogriješio, neko obriše zajedničke fotografije i nastavi sa životom, a neko se tek nekoliko mjeseci kasnije suoči s tim da mu bivši partner zapravo nedostaje. Iako svi prolazimo kroz tugu, ne doživljavamo je na isti način. Jedan od faktora koji može uticati na naše reakcije jeste stil afektivne vezanosti, odnosno način na koji gradimo bliskost i nosimo se sa strahom od napuštanja.
U psihologiji se najčešće govori o četiri stila vezanosti: sigurnom, anksioznom, izbjegavajućem i plašljivo-izbjegavajućem. Oni nisu dijagnoze niti nepromjenjive kategorije, ali nam mogu pomoći da bolje razumijemo vlastite obrasce u ljubavnim odnosima.
Secure: Boli me, ali znam da ću biti dobro
Osobe sa sigurnim stilom vezanosti ne prolaze nužno lakše kroz raskid. I njima nedostaje partner, preispituju zajedničke trenutke i imaju dane kada bi najradije sve vratile na staro. Razlika je u tome što lakše prihvataju da kraj veze ne znači i kraj njihove vrijednosti. Mogu tugovati bez osjećaja da moraju odmah pronaći zamjenu ili ubijediti bivšeg partnera da se vrati. Ne moraju prestati voljeti nekoga da bi razumjele da odnos više nije dobar za njih.
Anxious: Zašto mi nije odgovorio na poruku?
Kod anksioznog stila vezanosti raskid često donosi mnogo pitanja, a premalo odgovora. Da li mu nedostajem? Zašto je pogledao moj story? Hoće li se javiti ako prestanem prva pisati? Potreba za bliskošću i potvrdom može prerasti u analiziranje svake sitnice, provjeravanje društvenih mreža i nadu da će još jedna poruka promijeniti ishod. Ponekad najteži dio nije samo gubitak osobe već i neizvjesnost koja ostaje nakon nje. Umjesto da tuguju, ljudi se mogu zaglaviti u pokušaju da pronađu objašnjenje koje će konačno donijeti mir.
Avoidant: Nije mi ništa, samo nemam vremena
Osoba sa izbjegavajućim stilom vezanosti može nakon raskida djelovati kao da je već nastavila dalje. Više izlazaka, više posla, manje razgovora o osjećajima. Kada emocije postanu preintenzivne, distanca može djelovati sigurnije od suočavanja s njima. Ipak, to ne znači da joj nije stalo ili da će je raskid stići tek za tri mjeseca. Neki ljudi zaista lakše prihvate kraj, dok drugi odlažu suočavanje s tugom jer im je teško osloniti se na nekoga ili pokazati ranjivost.
Fearful-avoidant: Želim da se vrati, ali šta ako me ponovo povrijedi?
Plašljivo-izbjegavajući stil spaja dvije naizgled suprotne potrebe: želju za bliskošću i strah od nje. Nakon raskida osoba može snažno željeti pomirenje, a zatim se povući kada se ukaže prilika za razgovor. Nedostaje joj bivši partner, ali je istovremeno plaši mogućnost da ponovo prođe kroz isto iskustvo. Zato može oscilirati između približavanja i udaljavanja, ne zato što nužno želi igrati igrice, već zato što joj bliskost može istovremeno predstavljati sigurnost i prijetnju.
Možeš li promijeniti svoj stil vezanosti?
Najvažnije je razumjeti da nijedan stil ne određuje tvoju sudbinu u ljubavi. Obrasci vezivanja mogu se mijenjati kroz samospoznaju, iskustva sigurnih odnosa i psihoterapiju kada je potrebna. Možda nećeš moći spriječiti sebe da nakon raskida poželiš poslati poruku, povući se ili pronaći odgovor na svako pitanje. Ali možeš naučiti prepoznati šta se krije iza te potrebe.
Jer oporavak ne počinje nužno onda kada prestaneš misliti na bivšeg partnera. Ponekad počinje kada shvatiš zašto ti je toliko teško da ga pustiš.
Autorka: Tamara Petković
