Sigurno ti se desilo – prolaziš pored knjižare, ugledaš knjigu sa prelijepom koricom ili intrigantnim naslovom i jednostavno ne možeš da odoliš. Dodaješ je svojoj kolekciji, iako kod kuće već imaš gomilu nepročitanih knjiga koje strpljivo čekaju svojih pet minuta.
Ako se prepoznaješ u ovom scenariju, možda si i ti dio globalnog fenomena poznatog kao tsundoku.
Šta je tsundoku?
Ovaj japanski izraz odnosi se na naviku gomilanja knjiga koje često ostaju nepročitane. Nastao je u periodu kada su knjige postale lako dostupne, a ljubitelji pisane riječi počeli da ih kupuju više nego što su mogli da pročitaju. I danas, u digitalnom dobu, ova navika nije izgubila na značaju – naprotiv, čini se da je prisutnija nego ikada.
Tsundoku nije samo običan hobi ili slučajna posljedica impulsivne kupovine. To je pravi način života za mnoge strastvene čitaoce. Knjige se nalaze svuda – na policama, noćnim ormarićima, stolovima, pa čak i na podu, stvarajući osjećaj topline, inspiracije i intelektualne radoznalosti.
Zašto volimo da gomilamo knjige?
Postoji nešto posebno u samom činu kupovine knjige. Nije to samo nabavka novog štiva – to je osjećaj obećanja, prilika za bijeg u novi svijet, inspiracija koja čeka pravi trenutak. Ponekad je knjiga tu da nas podsjeti na ono što želimo da naučimo, istražimo ili osjetimo.
Mnogi strastveni čitaoci ne uživaju samo u sadržaju, već i u fizičkoj formi knjige – miris papira, dodir stranica, ljepota dizajna. Knjige stvaraju poseban ambijent, pružaju osjećaj sigurnosti i stalne mogućnosti za otkrivanje nečeg novog.
Kada tsundoku postaje problem?
Ipak, gomilanje knjiga može izazvati i određenu nelagodu. Ako te pogled na nepročitane naslove ispunjava stresom umjesto radošću, možda je vrijeme za malu introspekciju. Mnogi ljudi osjećaju pritisak da stalno budu u toku sa književnim novitetima, pa kupuju knjige zbog društvenog uticaja ili straha da će nešto propustiti. To može dovesti do gomilanja naslova koji im zapravo ne donose zadovoljstvo.
Još jedan izazov je osjećaj krivice – svaka nepročitana knjiga može postati podsjetnik na nedostatak vremena ili nemogućnost da ispunimo sopstvena očekivanja. U takvim situacijama, važno je podsetiti se da knjige nisu obaveza, već zadovoljstvo.
Kako uskladiti ljubav prema knjigama i realnost?
Ako osjećaš da te tsundoku pomalo opterećuje, evo nekoliko savjeta kako da pronađeš balans:
Postavi sebi pravo pitanje. Da li kupujem ovu knjigu jer me zaista zanima ili samo zato što je popularna?
Vodi evidenciju. Bilježi koliko knjiga kupiš i koliko pročitaš svakog mjeseca. To pomaže da osvjestiš svoje navike.
Napravi pauzu od kupovine. Ako već imaš previše nepročitanih knjiga, daj sebi izazov da mjesec dana ne kupuješ nove i fokusiraj se na one koje već posjeduješ.
Uvedi dnevnu rutinu čitanja. Samo 10-15 minuta čitanja dnevno može napraviti ogromnu razliku u tome koliko knjiga zapravo pročitaš.
Podijeli čitalačko iskustvo. Dogovori se sa prijateljem/prijateljicom da zajedno pročitate istu knjigu. Osjećaj zajedništva može te motivisati da zaista završiš započeto.
Na kraju, tsundoku nije mana – to je ljubav prema knjigama u svom najčistijem obliku. Čitanje nije trka, već putovanje. A ako te gomila nepročitanih knjiga raduje i inspiriše, možda je to sasvim dovoljan razlog da nastaviš da ih sakupljaš – bez griže savjesti.
