Sharon Stone, sjajna 65-godišnja filmska zvijezda postala je vizuelna umjetnica. Glumica je slikala u mlađim danima, a nakon velike pauze i bogate holivudske karijere, Stone je ponovo uzela svoje kistove tokom pandemije i od tada ih nije odložila.
Njena prva galerijska izložba, Shedding, u galeriji Allouche u Los Anđelesu, preplavljena je idiličnim apstraktnim pejzažima inspirisanim njenim sanjivim ranim djetinjstvom, odlučnom vezom s prirodom i uticajem umjetnika kojima se divi, kao što su Alexander Calder, Joan Miró i Wassily Kandinsky.
“Počela sam slikati kad sam bila mala, zbog moje tetke Vone. Magistrirala je slikarstvo i engleski jezik. Živjela je pored moje bake; u Oil Cityju, Pennsylvania. Imale su ogroman uticaj na mene. Moja tetka je bila žena mnogo ispred svog vremena, kao i moja baka. Očeva strana porodice bila je vrlo matrijarhalna i vrlo kul. Imale su sjajan stil, bile su robusne, urnebesne, veoma individualne, veoma oslobođene, zabavne i razularene žene. Moja tetka je bila ona vrsta žene koja bi, da ne zna šta da radi sa zidom, naslikala mural na njemu. Kuća moje bake imala je tri sprata, a moja tetka je slikala murale niz stepenice. To je bila sasvim normalna stvar, da zidovi imaju te velike pejzažne slike. Mislim da je to zaista uticalo na mene. Priroda je sjajan aspekt onoga što volim da slikam, ove vrste magičnih pejzaža.”
Sharon Stone kaže da tokom glumačke karijere nije baš imala vremena da slika. “Kada je došla pandemija, ponovo sam počela da slikam. I dalje radim. Obično slikam između četiri i 17 sati dnevno. Poklonila sam sliku svojoj prijateljici Anastasiji Soare za njen rođendan. Bilo je to u njenoj kući, na zabavi, i ljudi su počeli stajati u redu tražeći od mene provizije. Nisam mogla da se nosim sa tim, pa sam otišla kući. Desetak dana kasnije zvala me je galerija”.
Glumica kaže da osjeća da se zaista mora vratiti svojoj srži i ličnoj dobroti, svom ličnom dobrom srcu. “Povratak svom vlastitom duševnom miru, svom vlastitom nježnom centru. Sva ta odbrambena snaga koju dobiješ od previsoke, preniske, predebele, premršave, previše plave, previše smeđe, previše bijele, previše crne, previše – jebeš to… (Smijeh.) Moram jednostavno biti ja u sobi sa svojom umjetnošću. Moja umjetnost je uvijek bila dovoljno dobra. To je bilo tako njegujuće i obnavljajuće za mene, a ja sam mogla biti mnogo velikodušnije i ljubaznije biće. Moj bunar je napunjen. Slava je vampir.”
Kada je stigla u Holivud željela je da piše tekstove pjesama ili da slika, ali svi su joj uvijek govorili “Ostani u svojoj traci.” “Ono što oni misle je, ostani na svom mjestu. Atraktivnoj ženi nije dozvoljeno da bude više od objektivno intrigantne. Ne želim to da čujem više ikada u životu.”
“Možda sam pomalo egzistencijalista, ali vjerujem da postoji određeno putovanje na koje svi idemo, i da možemo da biramo s koliko integriteta ćemo to učiniti. To predstavlja našu sudbinu. Sada je vrijeme za mene,” zaključuje glumica.
Izvor: lofficielusa.com
