Romantika se zaista vraća i to ne kao prolazni estetski hir, već kao odgovor na kolektivni umor. Ako malo bolje pogledaš u posljednje vrijeme svuda su pojavile ruže, čipka, meke siluete, dramatični rukavi i emotivne kampanje koje više liče na filmske kadrove nego na reklame.
Prema podacima Google pretrage, interesovanje za pojam “romance” dostiglo je petogodišnji maksimum. U 2026. godini, pretrage su za čak 27% veće u odnosu na prosjek prethodnih pet godina. Ovo nije slučajna anomalija; to je rezultat rasta od 8% svake godine počevši od 2021. Potrošači više ne traže samo proizvod – oni traže priču u kojoj se mogu osjećati živima.
Nakon minimalizma dolazi osjećaj
Posljednjih nekoliko godina moda je bila racionalna, svedena i funkcionalna. Čiste linije, neutralne boje, uniformisan izgled. Sve je imalo smisla, ali je često bilo lišeno emocije. Romantika dolazi kao tiha pobuna protiv hladnoće. Kao želja da se stvari ponovo osjete, a ne samo nose. Da odjeća ima priču, da kampanja ima atmosferu, da proizvod izgleda kao da je nastajao polako i sa namjerom.

Dugo smo živjeli u eri “hiper-funkcionalnosti”. Brendovi su nam se obraćali tehničkim specifikacijama, minimalizam je postao sterilan, a moda se kretala brzinom Tik-Tok mikro-trendova koji bi isparili prije nego što bi naručena odjeća stigla na tvoju adresu. Ali, klatno se konačno vraća. Romantika se vratila, i to ne kao kliše sa ružama i čokoladama, već kao strateški zaokret ka dubini, sporosti i ljudskosti.

Moda je uvijek prva koja osjeti promjenu
Romantična estetika danas se ne odnosi samo na haljine koje podsjećaju na balove ili vintage snove. Ona se pojavljuje kroz barokne i gotičke reference, kroz čipku, mekoću, dramatične forme, ali i kroz emocionalne siluete koje naglašavaju ranjivost i ženstvenost.
Povratak maksimalizma je suptilan, ali primjetan. Nakon dugog perioda jednostavnosti, moda ponovo dopušta sebi da bude izražajna, pomalo teatralna i duboko emotivna. Ne da bi impresionirala, već da bi povezala.




Zašto se ovo dešava baš sada? Odgovor leži u zasićenju. Nakon perioda finansijske nesigurnosti i modne suzdržanosti (sjeti se “quiet luxury” ere iz 2024. i 2025. godine), publika je gladna odvažnosti.
Ekran kao inspiracija: Četvrta sezona serije Bridgerton i nova adaptacija filma Wuthering heights (Orkanski visovi) dominiraju kulturnim prostorom, vraćajući fokus na velike, sudbinske emocije.
Kraj “brzih fora”: Današnji potrošač je pametniji. On prozire kroz viralne trikove i traži nešto što traje. Romantizam nudi upravo to – osjećaj bezvremenosti.
Romantika kao novi jezik brendova
Ono što je posebno zanimljivo jeste način na koji se ovaj povratak romantike prelijeva iz mode u marketing. Brendovi sve manje govore o funkcionalnosti, a sve više o osjećaju. O sporosti. O intimnosti. O trenucima koji djeluju stvarno, nesavršeno i proživljeno.
Brendovi više ne žele samo da nam prodaju stvar; oni žele da nas zavedu. To čine kroz sporije, kinematografske narative. Umjesto brzog “swipe-up” sadržaja, dobijamo kampanje koje izgledaju kao kadrovi iz zaboravljenih filmova iz devedesetih (pomisli na estetiku Alexandera McQueena ili Givenchyja iz 1997).
U kulturi u kojoj je sve brzo, glasno i često površno, romantika dolazi kao kontrapunkt. Kao potreba da se uspori, da se vrati značenje, da se stvari ponovo rade s pažnjom. Ljudi su postali osjetljiviji na prazne poruke i viralne trikove. Traže autentičnost, namjeru i emociju.
Zato romantika danas nije bijeg u prošlost, već odgovor na sadašnjost. Ona ne poriče savremeni svijet, već ga omekšava. Daje mu teksturu, slojeve i osjećaj bliskosti.
Ako nešto vrijedi zapamtiti, onda je to da romantika nije samo estetski povratak, već promjena u vrijednostima. Ona se pojavljuje jer postoji potreba. U modi, u marketingu, u kulturi. U svakodnevnom životu.
I možda je baš zato toliko privlačna. Jer nas podsjeća da stvari koje imaju smisla rijetko nastaju brzo. I da ono što traje gotovo uvijek ima emociju u svojoj srži.
Zaključak je jasan: U svijetu koji je postao previše digitalan i previše brz, romantika je čin pobune. To je dozvola da usporimo, da osjećamo i da ponovo cijenimo ljepotu radi same ljepote.






