Ivana Vidmar je tattoo umjetnica koju možda znate pod pseudonimom Baby Blue. Ona nam je otvorila prozor u svoj svijet tetovaža, gdje smo dobili inspirativnu priču o djevojci koja stvara umjetnost na tijelu. Po zanimanju diplomirana grafička dizajnerka, otkrila nam je koliko je već dugo u sviijetu tetovaža i kako je nastala njena ljubav prema ovoj umjetnosti crtanja po tijelu, odnosno tetoviranju.
Ova talentovana tattoo umjetinica ističe, kako je svoje zanimanje za ovu vrstu umjetnosti otkrila veoma rano, te da je njena ljubav prema poslu kojim se bavi, svakim danom sve jača što je preraslo i u veliku strast.
„Konkretno interesovanje za ovu vrstu umjetnosti, oslikavanje tijela, počelo je tokom srednje škole. Gotovo cijeli život sam u umjetnosti i koliko pamtim, oduvijek sam crtala i oduvijek sam znala da želim nešto više. Kroz odrastanje upoznavala sam se sa raznim pravcima umjetnosti, te raznim tehnikama, ali koža je bila ono što me najviše privlačilo i ona riječ ‘permanentno’. Tokom srednje škole sam počela da istražujem svijet tattoo-a, da bih već na prvoj godini fakulteta, počela da se bavim ovim poslom“.
Kao i u svakom poslu tako u poslu tattoo artista, postoje mane i prednosti. Mane su naravno stereoptipi, koji još uvijek vladaju na našim prostorima, kada su u pitanju tetovaže, ali Ivana je jedna od mnogih mladih ljudi koje te stereoptipe i predrasude ruše na svoj način i svojim talentom.
„Stereotipa i predrasuda ima mnogo. Mislim da je to kod nas zastupljeno, više nego u nekim razvijenijim zemljama i takođe smatram da je to stvar našeg mentaliteta. Za svijet tattoo-a, često se vežu ljudi koji su skloni porocima ili oni koji su sa druge strane zakona. Mada, u posljednje vrijeme, sve je više mladih, koji se tetoviraju i iskreno se nadam da će se uskoro razbiti ta pogrešna slika o svijetu tetovaža. Prednost mog posla je ta, sto ja radim posao koji volim, a kada voliš svoj posao, ni jedan dan života ti zapravo nije posao, vec čisti užitak“.
Ivana nam je otkrila, čime se vodi u svom radu i šta je pokreće u stvaranju čarolije na tijelima ljudi, te zašto se klijenti najčešće tetoviraju i da li je ustvari moguće izdvojiti motive, koji se najčešće traže.
„Ono što je najljepše u mom poslu je sloboda stvaranja. Kada se klijent prepusti u potpunosti, ima povjerenje i dozvoljava da se poigram sa motivom koji radim, e tu nastaje prava čarolija. Najvažnije mi je da osoba, koja mi se prepusti bude zadovoljna i srećna. Možda će pomalo čudno da zvuči, ali pokreću me suze, naravno radosnice i sreća tokom stvaranja. Nije moguće izdvojiti motive i generalizovati motive, koji ljudi najčešće tetoviraju. Sve je individualno i jedan motiv može imati dva potpuno suprotna značenja za dvije različite osobe. Isto tako podijeljeno je šta klijenti tetoviraju, od uspomena i nekih njihovih ličnih stvari, pa do motiva kojima prosto žele da ukrase svoje tijelo i ‘nabace’ novi tattoo ili prosto da sakriju neki ožiljak ili nedostatak na tijelu“.
Zanimalo nas je šta je važno za jednog tattoo umjetnika i koje su to vještine i znanja, koje treba da posjeduje jedan tattoo artist, a Ivana nam je iznijela svoje zanimljivo mišljenje o tome.
„Ja lično ljude iz tattoo svijeta dijelim u dvije kategorije – naglašavam ovo je samo moj stav. Dijelim ih na tattoo artiste i tattoo majstore. Artist je kao što sama riječ govori – umjetnik, neko ko kroz vašu priču može da napravi savršen prikaz te priče. Za to je potrebno dosta vremena, godina rada i mnoštvo kreativnosti. Takođe je potrebno znati slušati ljude. Tattoo majstor je osoba, koja radi stvari šablonski, te se ne trudi previše udovoljiti klijentu. Ima svoj stav o radu, radi samo i isključivo motive, koje on želi i to je ok. Ovo naravno nisu definicije, nego samo moje mišljenje“.
Umjetničke duše, kakva je i Ivana, nemaju problem sa pronalaskom inspiracije, jer ljepotu vide svuda oko sebe i u svemu što ih okružuje.
„Sve u svemu, inspiraciju pronalazim svuda oko sebe. U sitnicama. Ali, ponekad inspiracija zna biti kao vrijeme – promjenjiva. Doslovno je od dana do dana, može da se pojavi kao sunce poslije kiše, a može da nestane na par dana, kao da je nikad nije ni bilo“.
Kao što je već istakla, Ivanin zadatak je da klijent bude srećan i zadovoljan, ali to je ne sprečava da ima svoj omiljeni stil i motive, koje voli da „šara“ i tako ukrašava tuđa tijela.
„Postoje neki pravci koje preferiram više od drugih, ali manje više što se tattoo-a tiče, radim sve. Bitno mi je da je klijent srećan i zadovoljan. Ono što bih izdvojila kao omiljene stilove su neo – tradicional stil, oldschool, aquarelle stil i mnogo šarenila je nekako za mene pravi užitak u radu. Stil koji ne preferiram je realizam. Na papiru da, ali na koži ne uživam nimalo dok to radim“.
Tetovaža je krajnji ukras na tijelu i Ivana ima savjet za sve one, koji se odluče za tetovažu.
„Sa svakim klijentom prvo obavim razgovor, da vidimo šta radimo, kako radimo i da li postoji mogućnost ‘kajanja’ nekada kasnije, šta je bitno i zašto je to bitno. A moj iskren savjet svima je da prije, nego što padne odluka o tetovaži, potrebno je razmisliti dva puta“.
Zanimalo nas je čime bi se Ivana bavila, da nije tattoo umjetnica i ova svestrana mlada žena, otkrila nam je svoje hobije i kako je uspjela spojiti svoj posao tattoo umjetnice sa humanitarnim radom kojim se bavi.
„Pored tetoviranja kao posla, imam mnogo hobija za koje sam sigurna da bih ih mogla pretvoriti u primarni posao i izvor prihoda. Jedini moj problem je što dan traje 24 časa i što je meni uvijek malo vremena. Kao mala maštala sam o tome da budem veterinarka, zato što previše volim životinje i oni su moja velika inspiracija i ljubav, ali isto tako maštala sam i o tome da budem stjuardesa, jer su mi putovanja ‘izduvni ventil’ . Ipak odlučila sam da budućnost nastavim u umjetnosti oslikavanja tijela još jačim tempom, da stvaram više i bolje, da ljude činim srećnima. Takođe uspjela sam svoju profesiju tattoo umjetnice da povežem sa humanitarnim radom, pa često organizujem tattoo akcije u kojima sav prihod doniram u te svrhe. Trenutno radim humanitarnu akciju za napuštene mace, za njihovu hranu, liječenje i dugove kod veterinara“.
