Tri dana na OK Festu brzo pokažu da je ovo mnogo više od muzičkog festivala. Koncerti jesu razlog zbog kojeg hiljade ljudi svake godine dolaze na Tjentište, ali ono što ih zadržava je iskustvo koje počinje mnogo prije nego što se upale reflektori na glavnoj bini.
Jutro ovdje ne počinje uz gradski saobraćaj, nego uz pogled na planine Nacionalnog parka Sutjeska. Oni željni adrenalina dan mogu započeti raftingom na Tari, planinarenjem ili istraživanjem prirodnih ljepota ovog kraja, dok će drugi jednostavno izabrati da kafu piju ispred šatora, okupaju se u bazenu ili rashlade u rijeci Sutjesci. Upravo ta sloboda da sam biraš svoj ritam jedna je od najvećih vrijednosti festivala.
Kako se dan približava večeri, atmosfera se polako mijenja. Kamp se puni ljudima koji razmjenjuju utiske, pripremaju se za koncerte ili jednostavno uživaju u druženju. Na različitim festivalskim zonama smjenjuju se DJ nastupi, sportske aktivnosti, radionice i brojni sadržaji zbog kojih gotovo da nema trenutka kada se nešto ne događa.
A kada padne mrak, pažnja se seli pred bine. Tokom tri festivalska dana publika ima priliku slušati neka od najvećih imena regionalne i međunarodne muzičke scene, zbog čega je gotovo nemoguće izdvojiti samo jedan koncert kao vrhunac.
Ovogodišnji program još jednom je potvrdio zašto OK Fest važi za jedan od najboljih regionalnih festivala. Publika je tokom tri večeri uživala u nastupima svjetskih i regionalnih zvijezda poput Skunk Anansie, čiji je eksplozivan koncert bio jedan od vrhunaca festivala, legendarnih The Wailersa, koji su na Tjentište donijeli autentičan reggae zvuk, te britanske soul dive Joss Stone, čiji je emotivan nastup zatvorio festival u velikom stilu.
Sjajnu atmosferu napravili su i Dub FX, Onyx, Senidah, Darko Rundek & Ekipa, Zoster, Mile Kekin, Vojko V, Artan Lili, Porto Morto, Goblini, Ritam Nereda, Del Arno Band, Bjesovi, Miach i brojni drugi izvođači, potvrđujući da OK Fest uspješno spaja različite muzičke žanrove i generacije publike.
Elektronsku scenu dodatno su obilježili nastupi DJ zvijezda poput Matadora, Raxona, Mladena Tomića, DJ Jocka, Gramophonedziea i Mihaia Popoviciua, zbog kojih se plesalo do ranih jutarnjih sati.
Između svih tih sadržaja ostavljeno je dovoljno prostora za ono što se ne može organizovati – spontana poznanstva, razgovore koji traju do izlaska sunca i osjećaj da si, makar na tri dana, dio zajednice koja dijeli isto mjesto, istu muziku i isto iskustvo.
OK Fest nije festival koji se događa usred grada, gdje nakon posljednje pjesme sjedneš u automobil ili taksi i vratiš se kući. Ovdje nema “bijega”. Kada postaviš šator, prihvatiš da će naredna tri dana tvoj svijet stati između planina, rijeke i nekoliko hiljada ljudi koji su, baš kao i ti, odlučili da na kratko zamijene udobnost iskustvom.
