Mirza Mustafagić je jedan od onih ljudi koji se ne pretvaraju, koji ne glume “bolju verziju sebe” za društvene mreže – jer njegova autentičnost već jeste ta bolja verzija.
Kada sjednete s Mirzom Mustafagićem, shvatite vrlo brzo da je njegov talenat daleko širi od kreiranja sadržaja – on je suštinski storyteller, neko ko živi ono što dijeli sa svojom zajednicom.
U serijalu Ultra magazin sa Dijanom Tepšić powered by Grand Kafa, ovog puta razgovaramo s čovjekom koji svakim svojim pojavljivanjem donosi iskrenost, harizmu i onu prepoznatljivu energiju koju, kako sam kaže, “ne možeš kupiti”.
Uđem nervozan, izađem preporođen.
Mirza priznaje da mu teretana nije samo fizička aktivnost, nego emocionalni ispušni ventil. Otvoreno govori o tome kako balansira između slatkiša koje obožava, spontanih kupovina i života između Sarajeva i Tuzle.
Ne voli planirati šoping, ne kupuje često, ali kada kupuje, bira pametno i promišljeno. “Kupujem stvari koje mogu da uklopim u više kombinacija.” I dok priznaje da za majice ne odvaja mnogo novca, kaže da mu je dobar kaput i dobre cipele investicija koju voli da napravi.
Kada neko kaže Istanbul, meni srce zaigra.
Za njega su putovanja neophodna – ne kao bijeg, nego kao način da se ponovo osjeti živim. Istanbul, Španija i London su njegove stalne tačke povratka. No, prava emocija dolazi kada priča o svojim ljubimcima – maltezerki Noi i mački Melek. “Noa je početak i kraj za moju mamu. A Melek je došla kao mala, razigrana duša, i sada smo svi zaljubljeni u nju.”
A kad dođe ljeto – zna se. Orebić. “To je moj mir. Tih deset dana godišnje bez buke, bez izlazaka, samo plaža i tišina – meni najviše znače.”
Energija je ono što ne možeš kupiti.
“Najljepši kompliment koji sam ikada dobio je da imam dobru energiju. Sve možete kupiti – i osmijeh – ali energiju ne možete.”
Mirza iskreno priča o teretu odgovornosti koji dolazi s popularnošću. “Ljudi misle da mogu svima pomoći. A ja pokušavam pomoći tamo gdje osjetim da ima smisla.” Naglašava da influenser ne znači samo dobar stil života, već i obavezu da svojim glasom doprinese nečemu većem. “I ako me nešto iscrpljuje, to su dani kada potrošim sve na druge, pa ne ostane ništa za one moje najbliže.”
Možda je najtačniji opis Mirze Mustafagića – isti je i online i offline. A u svijetu u kojem je sve isfiltrirano, ta osobina postaje zlata vrijedna.
