Kako dejtovati pametnije: 7 stvari koje vrijedi znati prije nego što se zaljubiš
Koliko putasmo čuli da ne treba odgovarati odmah, da nikada ne šaljemo dvije poruke zaredom ili da treba sačekati nekoliko izlazaka prije nego što odnos postane ozbiljniji? Savjeti o dejtovanju često zvuče kao pravilnik koji samo treba slijediti i – voilà – ljubav će se pojaviti.
Da je zaista tako jednostavno, vjerovatno bismo svi odavno imali savršene veze.
Amy Chan, autorka knjige Unsingle: How to Date Smarter and Create Love That Lasts, na ljubavne odnose gleda iz nešto drugačijeg ugla. Umjesto univerzalnih pravila o tome kada treba poslati poruku ili koliko dugo nekoga treba „držati na distanci“, ona se bavi obrascima koji utiču na to ko nas uopšte privlači.
Jer ponekad problem nije u tome što biraš pogrešne ljude. Problem je u tome što ti je ono što je pogrešno – poznato.
Zašto nas često privlače ljudi koji nam nisu dobri?
Svi imamo svojevrsni „nacrt“ za odnose – unutrašnji obrazac koji se formira kroz prva iskustva s roditeljima, prethodne veze i poruke koje smo tokom odrastanja dobijali o tome šta ljubav jeste i kako bi trebalo da izgleda.
Taj obrazac može uticati na mnogo više od samog izbora partnera. On određuje i ono što nam djeluje privlačno, uzbudljivo, pa čak i ono što nam djeluje dosadno.
Ljudi prirodno gravitiraju prema poznatom. Ako je neko odrastao uz nepredvidivu ili emocionalno nestabilnu dinamiku, moguće je da će mu kasnije upravo takav odnos djelovati poznato – pa samim tim i privlačno.
Zato mirna i stabilna osoba ponekad ne izazove leptiriće u stomaku, dok neko ko je nedostupan, misteriozan i nepredvidiv može izazvati snažnu hemiju.
A možda ta „hemija“ zapravo nije hemija.
Leptirići ili alarm?
Jedna od najvažnijih razlika jeste ona između stvarne privlačnosti i poznate emocionalne dinamike.
Ako smo navikli na odnose u kojima nikada nismo sigurni na čemu smo, moguće je da će ti osoba koja se javlja redovno, jasno pokazuje interesovanje i ponaša se stabilno u početku djelovati – dosadno.
Nasuprot tome, neko ko je topao jedan dan, a hladan sljedeći, može te držati u stanju stalnog iščekivanja. Provjeravaš telefon, analiziraš poruke, pokušavaš da shvatiš šta se promijenilo i svaki njegov znak pažnje doživljavaš kao malu pobjedu.
To lako možemo zamijeniti za zaljubljenost.
Ali upravo takva dinamika može biti oblik povremenog nagrađivanja – mehanizma zbog kojeg nastavljamo da jurimo nešto jer nagrada dolazi nepredvidivo.
Zato se vrijedi zapitati: da li me ova osoba zaista privlači ili me privlači osjećaj koji mi je već poznat?
Zdrava povezanost često je mnogo mirnija. I ako si navikla na haos, ta mirnoća u početku može izgledati kao nedostatak hemije.
Ne mora značiti da nema iskre. Možda prvi put nema alarma.
Hemija nije samo fizička privlačnost
Kada kažemo da između dvoje ljudi postoji hemija, najčešće mislimo na snažnu fizičku privlačnost. Ali hemija može biti i intelektualna, emocionalna, pa čak i povezana s načinom na koji doživljavamo svijet.
Privlačnost se, takođe, ne mora uvijek dogoditi trenutno.
Psihologija poznaje fenomen efekta pukog izlaganja, prema kojem nam ljudi i stvari mogu postajati privlačniji što smo im više izloženi. Drugim riječima, nije svaka velika ljubavna priča počela trenutkom u kojem su se pogledi sreli preko prostorije.
Ponekad se interesovanje razvija postepeno.
Kompatibilnost nije isto što i hemija
Možeš imati nevjerovatnu hemiju s nekim s kim jednostavno ne možeš izgraditi život. Upravo tu mnogi odnosi zapnu.
Kompatibilnost ne znači da morate voljeti iste filmove, slušati istu muziku ili imati identične hobije. Mnogo važnije je da imate sličnu viziju života i usklađene vrijednosti.
Želiš djecu, a druga osoba ih nikada ne želi? Planiraš život u drugom gradu, dok druga osoba ne želi da se pomjeri iz svog? Važna ti je monogamna veza, a partner želi potpuno drugačiji oblik odnosa?
Možete imati savršenu hemiju, ali hemija neće riješiti neslaganje oko stvari koje su ti suštinski važne.
A šta je s tvojim „tipom“?
Svi imamo tip. Nekoga privlače visoki i povučeni, nekoga duhoviti i glasni, nekoga kreativci, nekoga osobe koje djeluju nedostižno.
Ali ako pogledaš svoje prethodne veze i primijetiš da se isti scenario stalno ponavlja, možda nije loše preispitati svoj „tip“.
Ne samo fizički, već emocionalni.
Da li te uvijek privuku osobe koje nisu spremne za odnos? One kojima treba mnogo vremena da se otvore? One koje ti daju dovoljno pažnje da ostaneš zainteresovana, ali nikada dovoljno da se osjećaš sigurno?
Ako se obrazac ponavlja, možda nije riječ o tome da „uvijek imaš lošu sreću“.
Amy Chan dejtovanje posmatra kroz pet faza: upoznavanje novih ljudi, početno upoznavanje, procjena hemije i kompatibilnosti, ulazak u vezu i održavanje odnosa.
Ideja je jednostavna: umjesto da cijelo dejtovanje proglasiš neuspješnim, pokušaj otkriti gdje se tačno tvoj obrazac ponavlja.
Možda prerano odustaješ od ljudi koji ti ne izazovu instantnu hemiju. Možda ignorišeš očigledne znakove nekompatibilnosti jer je privlačnost ogromna. Možda biraš nedostupne osobe i onda pokušavaš zaslužiti njihovu pažnju.
Dobra vijest je da obrazac koji možeš prepoznati više nije potpuno izvan tvoje kontrole.
Ponekad pametnije dejtovanje ne znači naučiti nova pravila. Znači naučiti slušati sebe prije nego što te ponovo privuče ono što ti je već poznato.
