Dugo se u društvu gubitak ljubimca smatrao „manjom” tugom, nečim što se preboli uz rečenicu „to je bio samo pas” ili kupovinom novog kućnog ljubimca. Međutim, nauka sada potvrđuje ono što mnogi vlasnici odavno osjećaju: bol zbog gubitka životinje može biti jednako razoran, dugotrajan i klinički značajan kao i gubitak člana porodice.
Nova studija objavljena u časopisu PLOS One baca potpuno novo svjetlo na ovaj fenomen, sugerišući da gubitak ljubimca može dovesti do prolongiranog poremećaja tugovanja (PGD). To je ozbiljno stanje koje može trajati mjesecima, pa čak i godinama.
Produženi poremećaj tugovanja prepoznaje se po snažnoj čežnji za preminulim, osjećaju beznađa, emocionalnoj otupljenosti, povlačenju iz društva i poteškoćama u svakodnevnom funkcionisanju. Mnogi opisuju taj osjećaj kao da je dio njih zauvijek nestao.
Do sada se ovaj poremećaj dijagnosticirao isključivo nakon smrti čovjeka. Autor studije smatra da je krajnje vrijeme da se to promijeni, jer psihološki uticaj gubitka ljubimca može biti jednako razoran.
Brojevi koji mijenjaju perspektivu
U istraživanju je učestvovalo 975 odraslih osoba u Ujedinjenom Kraljevstvu, a skoro svaka treća osoba je doživjela smrt ljubimca. Među njima, 7,5 posto ispunjavalo je kriterije za produženi poremećaj tugovanja. To je gotovo identično procentu ljudi koji su izgubili bliskog prijatelja.
Razlike u odnosu na gubitak bake, djeda, brata, sestre ili partnera bile su minimalne. Samo gubitak roditelja i djece pokazao je znatno veće stope produžene tuge.
Zanimljivo je da je čak svaka peta osoba koja je izgubila i ljubimca i blisku osobu izjavila da joj je smrt ljubimca bila najstresniji događaj.
Jedan od najvećih problema sa kojim se vlasnici suočavaju nije samo bol, već i socijalna izolacija. Studija napominje da mnogi osjećaju stid ili neprijatnost zbog intenziteta svoje tuge, plašeći se osude okoline.
Autor istraživanja, profesor Philip Hyland, ističe da je isključivanje gubitka ljubimca iz dijagnostičkih kriterijuma ne samo naučno pogrešno, već i „bezosjećajno”. Takav stav sprečava ljude da potraže adekvatnu stručnu pomoć, iako ispunjavaju sve uslove za dijagnozu ozbiljnog mentalnog poremećaja.
Ljubimci više nisu samo životinje koje čuvaju dvorište; oni su članovi porodice, pružaoci bezuslovne ljubavi i ključni faktori naše emocionalne stabilnosti. Priznavanje težine ovog gubitka na naučnom i kliničkom nivou prvi je korak ka pružanju podrške onima koji ostaju slomljenog srca nakon što se njihov četvoronožni prijatelj pozdravi sa ovim svijetom.
