Godina iza nas je vjerovatno godina, tokom koje sam pogledala najviše serija. Za života. Inače gledam sve kada su u pitanju serije, ne biram kao što biram, na primjer, muziku. I kada kažem sve, zaista mislim na sve. Sve što mi je palo pod ruku.
Od sjajnih serija (What we do in the shadows, Mare of Easttown, Only Murders in the Building, Hacks, Ghosts, Yellowstone…), preko dobrih (Maid, Yellowjackets, WandaVision, The Chestnut Man, The Good Fight, Hellbound, The Great…), zanimljivih (Beforeigners, Losing Alice, The Midnight Mass, Squid Game, White Lotus, The Witcher, Landscapers…), prosječnih (Stay Close, Clickbait, The Sinner, Who Killed Sara?…) i gotovo negledljivih (Gossip Girl 2021, Elite, And Just Like That, Fate: The Winx Saga, Sex/Life, Emily in Paris…). Bilo je tu svega….
U nastojanju da budem objektivna, iako su liste uvijek proizvod kombinacije znanja iz oblasti, ličnog senzbiliteta i broja naslova, koje ste uopšte stigli pogledati, sklopila sam listu serija za koje smatram da su najbolje iz 2021. (sedam novh i tri stare). To su one serije koje su ostavile najjači utisak, koje su se nekim svojim elementom (ili svim) izdvojile od ostalih, koje govore nešto i koje su na kraju uspjele unijeti dašak svježine u nepregledni televizijski pejzaž, dokazujući tako da se kvalitetan, kreativan, a ozbiljan sadržaj još uvijek pravi, što zapravo demantuje neko opšte mišljenje da je došlo do zamora materijala.
Lista ide od broja deset do broja jedan, s tim da prvo mjesto dijele dvije serije, dva dragulja.
- SCENES FROM A MARRIAGE (Hagai Levi, HBO, SAD, 2021)
Premisa: Adaptacija Bergmanove mini serije iz 1973. “Scenes from a marriage” je hronika raspada jednog braka između dvoje ljudi, koji se neizmjerno vole.
Zašto je biram: Na ovom mjestu su se vrlo lako mogle naći i “Mare of Easttown” i “Maid”, ali na kraju sam se, nakon dugo unutrašnje borbe, ipak odlučila za “Scenes from a marriage”, iz prostog razloga jer su Džesika Čestejn (Jessica Chastain) i Oskar Ajzak (Oscar Isaac), kao glumci, kao izvođači, umjetnici, vjerovatno ostavili najveći trag, veći i od onog koji su ostavili Kejt Vinslet (Kate Winslet), Džeremi Strong (Jeremy Strong), Metju Mekfejden (Matthew MacFadyen) ili Šon Bin (Sean Bean). Ali i zato što je priča, koja ne govori ništa novo, to rekla na tako vjerodostojan, istinit način, sa toliko stila i toliko energije.
- IT’S A SIN (Russel T. Davies, Chanel 4, Velika Britanija, 2021)
Premisa: Serija prati živote trojice gej mladića, cimera u Londonu, tokom 1980-tih, za vrijeme britanske HIV/AIDS krize.
Zašto je biram: “It’s a Sin” nije serija po mom ukusu, ni pričom, ni temom, pa čak ni stilom. Ali, to nije razlog da je ne izdvojim, kao jednu od najboljih serija iz 2021. Jer, ne uraditi to jednostavno ne bi bilo fer prema onom što je Rasel T. Dejvis (Russel T. Davies) ovdje postigao. A postigao je mnogo. U prvom redu, a mislim da je ovo njen najveći adut, jer je uspio na jedan vrlo plastičan način dočarati atmosferu zastrašujuće promjene u društvu koju je HIV virus donio na globalnom nivou. Pozicionirajući eksploziju boja, jakih emocija, šarenila, mladalačke sreće, nade i snova sa jedne strane i horor, koji je HIV/AIDS epidemija donijela gazeći sve pred sa sobom sa druge, stvoren je jak kontrast koji ovu dramu, sa svakom novom epizodom, neprimjetno pretvara u horor.
- THE EXPANSE (Mark Fergus, Hawk Ostby, Amazon, SAD, 2015)
Premisa: Stotinama godina u budućnosti ljudi su kolonizovali solarni sistem u kojem trenutno bukti rat između Zemlje i Marsa, koji je u međuvremenu postao jaka nezavisna vojna sila.
Zašto je biram: “The Expanse” je najbolja serija, koju niko ne gleda. Gotovo niko. Nedostatak tog pritiska, koji je imala serija “Game of Thrones”, je vjerovatno razlog zašto je “The Expanse” godinama uspijevao da se izdvoji i nametne u sam vrh televizijskog sadržaja. Fokus je bio na stvaranju kvalitetnog sadržaja umjesto onog, koji podilazi ukusu publike. Pa ipak, posljednja sezona nije bila u rangu onoga na šta smo navikli, ali jeste bila dobra i jeste iznijela i više nego zadovoljavajući kraj. A svi znamo koliko je dobro finale danas zapravo rijetkost. I kao rijetkost, zaslužuje našu apsolutnu pažnju i naklonost.
- TIME (Jimmy McGovern, BBC, Velika Britanija, 2021)
Premisa: Radnja je smještena u klaustrofobični svijet engleskog zatvora u kojem paralelno pratimo Marka (Sean Bean), profesora književnosti, koji zbog alkoholom izazvanog ubistva iz nehata završava kao zatvorenik, te Erika (Stephen Graham), iskusnog čuvara, koji pod ucjenom kompromituje sopstveni položaj.
Zašto je biram: “Time”, u prevodu “Zatvorska kazna” (HBO), je nevjerovatna studija slučaja u čijem se centru razvija priča dvojice sasvim običnih ljudi (Bean, Graham (u ulogama života!)) stavljenih u neuobičajenu, nesvakidašnju situaciju. Pod ekstreman pritisak. Na test. Šta bi on uradio, to jeste, šta bih ja uradio da sam na njegovom mjestu? Iako suptilan, taj proces samoidentifikacije je namjeran, jer je težište na nehumanim sistemima koje, paradoksalno, stvaraju upravo ljudi u njemu, oni koji taj sistem i održavaju u životu.
- ARCANE (Christian Linke, Alex Yee, Netflix, Francuska, SAD, 2021)
Premisa: U vihoru nemira, zbog sukobljenih pogleda na svijet, sestre Vi i Pauder se pronalaze na suprotstavljenim stranama nastalog rata…
Zašto je biram: Sa stanovišta animacije, “Arcane” je remek djelo. Sa stanovišta adaptacije video igara u igranu formu, “Arcane” je ugledni primjer, koji stoji kao dokaz da je tako nešto ipak moguće. U poređenju sa serijom “The Witcher”, koju neizmjerno volim i u čijem svakom minutu beskonačno uživam, “Arcane” je, po pitanju kvaliteta, svjetlosnim godinama daleko, jer se radi o seriji koja svoj narativ ne gradi na ekspoziciji, od čega “The Witcher” itekako pati. Umjesto ekspozicije, “Arcane” se oslanja na svoje vizuelne elemente, kako bi ispričao priču i likove koji sami grade radnju, ne dozvoljavajući da im se ona desi. To je hrabra odluka, budući da se takvim izborom i odlukom inteligencija publike ne potcjenjuje. Štaviše.
- TED LASSO (Jason Sudeikis, Bill Lawrence, Brendan Hunt, Apple TV, SAD, 2020)
Premisa: Serija prati Teda Lasoa, trenera američkog fudbala, koji dolazi u Veliku Britaniju da vodi fudbalski klub Premijer lige.
Zašto je biram: Postoji nešto magično u načinu na koji Ted Laso (Jason Sudeikis) kroči kroz život. Neiskvareno, plemenito, saosjećajno, uz pregršt pozitivne energije i najrazličitijih, a važnih životnih lekcija koje često uzimamo zdravo za gotovo. Poput sveca, poput običnog čovjeka, poput učitelja, mentora, oca… Laso iz epizode u epizodu, zajedno sa svojim timom, prevazilazi izazove, učeći nas da budemo bolji ljudi. “Budite radoznali, ne osuđujte” (Be curious, not judgmental) je samo jedna od lekcija, koje nam se nesebično plasiraju. Crpeći inspiraciju iz lika Neda Flandersa, Ted Laso, u interpretaciji Sudeikisa je ugledni primjer čovjeka, kakvom bi trebalo da težimo. To je onaj čovjek koji je svojim moralom, snažnom etikom i nepresušnom dobrotom u stanju izvući ono najbolje čak i iz najgorih među nama.
- WE ARE LADY PARTS (Nida Manzoor, Channel 4, Velika Britanija, 2021)
Premisa: Tragajući za svjetskim uspjehom, britanski pank bend, koji čine mlade žene islamske vjeroispovijesti, nailazi na brojne prepreke u svojoj maloj zajednici.
Zašto je biram: Nemojte dozvoliti da vas premisa odbije od ovog remek djela. Uprkos izvjesnoj predvidivosti, “We are Lady Parts” nije ono što očekujete. Uopšte. Ali, jeste jedno od dva najveća osvježenja, kada je riječ o pitanju kulturne reprezentacije manjina, u ovom slučaju muslimanske zajednice u kosmopolitskom Londonu. Prepuna referenci iz pop kulture, poput “Gospodara prstenova” (“We like to keep it in The Shire”) ili “Harija Potera” (genijalna pjesma: “Voldemort (is alive, he is living) Under My Headscarf”), “We are Lady Parts” je stara, poznata priča (o građenju ličnog identiteta kroz kolektivizam istih ili sličnih identiteta), ispričana hiljadu puta, koja u ovom izdanju poprima posve nove oblike. Formula je, dakle, ista, kao što je uvijek bila, ali ključni elementi – likovi koji priču nose – nisu samo novi, oni su neočekivani. Govorimo o mladim muslimankama, čiji je osnovni clj dobiti glas u medijumu i žanru koji kroz decenije, tradicionalno, nije za njih imao sluha niti mjesta. Jer su Amina (Anjana Vasan), Saira (Sarah Kameela), Bizma (Faith Omole), Aiša (Juliette Motamed) i Momtaz (Lucie Shorthouse) u islamskoj londonskoj zajednici raritet, jednako kao i pank muzika na plejlistama njihovih prijatelja i porodice.
- LOKI (Michael Waldron, Disney+, SAD, 2021)
Premisa: Nakon što, uz pomoć Teserakta, pobjegne Osvetnicima, Loki se pronađe u paralelnoj dimenziji, u raljama misteriozne organizacije TVA, koja ga šalje na misiju spašavanja vremena.
Zašto je biram: Dobra ideja je često pola posla, što smo vidjeli u hit seriji “Squid Game” (čija je poenta, za moj ukus, naivna), ali nije nužno osiguranje da nas čeka vrhunsko ostvarenje. Međutim, kada se ta ideja vješto sprovede u djelo, rezultat bude serija čiji se kvalitet nikako ne može osporiti, bez obzira na to da li je ona (žanovski ili tematski) u skladu sa vašim ukusom ili ne. Napraviti dobrog “Lokija” u kontekstu MCU svijeta, a da se u njemu ne pojavi Tor, kao Lokijev pandan i korektivna mjera, je poduhvat. U ovom slučaju i više nego uspješan, jer smo dobili seriju, koja je ne samo u duhu njenog lika iz naslova, nego je njegovom osobenom karakteru ostala dramatično vjerna. Oni koji su gledali znaju tačno o čemu pričam. O svim onim verzijama Lokija (moj omiljeni je, uprkos svemu, aligator Loki) čije postojanje i djelovanje gradi narativ, gradi zaplet, glavni konflikt i posljedično, razrješenje. Napisati ovako originalnu i duhovitu priču, čiji su glavni likovi Mobius M. Mobius (Owen Wilson) i najrazličitija izdanja Lokija (Tom Hiddleston, Richard E. Grant, Jack Veal, DeObia Oparei…), nastala kao produkti različitih odluka i vremena u kojima se našao, je vještina. Kada tome dodamo da je koncept priče, između ostalog, izveden iz jedne dominantne karakterne crte njenog titularnog lika – samoljublje – tada kvalitet “Lokija” više nije i ne može biti stvar ukusa.
- SUCCESSION (Jesse Armstrong, HBO, SAD, 2018)
Premisa: Poznat kao većinski vlasnik medijske imperije Vejstar Rojko i nemilosrdni kapitalista Logan Roj (Brian Cox) odlučuje da svoju zaostavštinu prepusti svojim nasljednicima, svojoj djeci koja, kako se ispostavlja, uprkos čitavom životu da se pripreme, još uvijek nisu dorasli takvom zadatku.
Zašto je biram: “Succession”, u prevodu “Naslednici” (HBO), je serija kojoj, u pogledu pisanja, trenutno malo ko može parirati. Ako iko. Istovremeno, “Succession” je, ako govorimo o žanru ili temama, kojima se bavi ili priči koju želi ispričati, vrlo teško smjestiti u čvrste, rigidne okvire. Teško, jer se radi o neuhvatljivoj seriji, seriji koja ne priznaje kalupe, pa je tako u isto vrijeme i drama i (crna) komedija, čija se priča kreće od hladnog, proračunatog prikaza korporativnog svijeta do jednako hladne priče o jednom hladnom ocu (Cox) koji je predan i požrtvovan i koji će učiniti sve za svoju djecu (zataškati ubistvo koje počine, okrenuti majku protiv njih kada zagusti, tužiti ih na sudu, ponižavati javno pred cijelim svijetom, ponižavati privatno u četiri oka, hvaliti, voljeti, varati, lagati, obmanjivati, razbaštiniti…). U tom smislu, “Succession” je ravnopravno i priča o kapitalizmu i priča o očinskoj ljubavi i odgoju.
- RESERVATION DOGS (Sterling Harjo, Taika Waititi, FX on Hulu, SAD, 2021)
Premisa: Priča prati živote četiri tinejdžera, koja svoje dane provode u amerčkom indijanskom getu, u ruralnom dijelu Oklahome, kao kriminalci, ali i kao oni koji se protiv kriminala bore.
Zašto je biram: Na prvi pogled, “Reservation Dogs” i “We are Lady Parts” se ne razlikuju mnogo, jer se radi o dvije izrazito aktuelne serije, koje iz različitih pozicija i uglova govore o odrastanju, preispitujući načine na koje se danas bavimo pitanjem kulturne reprezentacije, te šta znači biti urođenik, a šta musliman u postkolonijalnom kapitalističkom svijetu globalizacije. Ipak, za razliku od “We are Lady Parts”, “Reservation dogs” to radi suptilnije, neposrednije, pa čak i sa nešto malo više duše i topline, univerzalnijim jezikom, omogućavajući nam tako da se svi, ravnopravno, poistovijetimo sa pričama koje nam se ovdje plasiraju. Gledajući “Reservation dogs”, stiče se utisak da živjeti u američkom rezervatu u ruralnoj Oklahomi i nije bog zna kako različito od života u Bosni i Hercegovini… kada si tinejdžer. Pitanje pripadnosti i nepripadnosti, zemlji, kulturi, naciji, čovjeku, sebi, kao jedno od ključnih identitetskih pitanja, postaje okosnica svake epizode koja ima zadatak da nas uvede u jednolične, a živopisne živote “Rez Dogs” bande. Uz to, “Reservation Dogs” je kompaktnija cjelina, koja nema niti jedan višak ili nedostatak. Ništa da se doda ili oduzme. Sve je u ovoj seriji taman. I odabir glumaca i priča i fotografija i činjenica da kompletnu ekipu čine urođenici i atmosfera i način na koji je priča režirana i montirana i teme, koje se obrađuju i motivi koji se stavljaju u prvi plan i muzika. Posebno muzika. Sve to je, uostalom, i presudilo prilikom pravljenja ove liste. U 2021. godini nije postojalo ništa svježije, originalnije, toplije, uzbudljivije od ove male priče o malim velikim ljudima.
Autorka: Monika Bilbija
