Poznata meksička umjetnica Frida Kahlo, bila je poznata po svojim fantastičnim autoportretima, a bila je i pjesnikinja. Umrla je 1964. godine, a njen život je, često, bio ispunjen patnjom i bolom. Kao dijete, sa samo šest godina, oboljela je od dječije paralize, zbog čega joj se desna i lijeva noga i stopala, nisu proporcionalno razvili sa ostatkom tijela. Upravo je to jedan od razloga zašto je cijelog života nosila duge haljine i hlače. Sa 18 godina je doživjela tramvajsku nesreću i slomila kralježnicu, prsnu kost, rebra i zdjelicu, i pravo je čudo da je preživjela. Metalna šipka joj je probila matericu i abdomen, zbog čega su njene tri trudnoće, završile pobačajima.
Međutim, to je nije obeshrabrivalo. Bila je ponosna, prkosna, prezirala je pokazivanje bilo kakve slabosti i nikad nije plakala.
Osoba koja je sigurno najviše uticala na njen privatni, ali i umjetnički život, je njen suprug i poznati umjetnik Diego Rivera. Diego je odmah prepoznao njen talenat, a njihovo prijateljstvo se vrlo brzo razvilo u strastvenu ljubavnu vezu, te su se vjenčali 1929. godine, kada je Frida imala 22, a Diego 43 godine.
Obzirom da su oboje bili vrlo temperamentni, kao i zbog činjenice da su se oboje vrlo lako upuštali u ljubavne afere s drugim osobama, njihov brak je bio pun svađa i trzavica.
Njeni autoportreti, ukupno 55, predstavljali su njena psihička i fizička stanja kroz koja je prolazila u životu, a oni su bili puni bola, ljubavnih problema u braku i strastvenih afera.
Frida je govorila: „Nikad ne slikam svoje snove ili noćne more. Slikam svoju realnost“.
A mi ti donosimo još njenih inspirativnih citata.
“Preživjela sam dvije velike nesreće u životu. Jednu u kojoj me tramvaj učinio kakva jesam, a druga je Diego”.
„Nadam se da je izlaz radostan i nadam se da se nikad neću vratiti“.
“Stopala, što ćete mi vi kada imam krila kojima letim?”
„Ja nisam bolesna. Ja sam slomljena, ali dok god mogu slikati, srećna sam što sam živa“.
„Slikam cvijeće, tako nikad neće uvenuti“.
“Jedina stvar koju znam raditi je slikati i slikam sve što mi prođe kroz glavu, bez razmišljanja”.
„Na kraju dana, možemo podnijeti mnogo više nego što mislimo“.
„Slikanje je upotpunilo moj život“.
„Bol, zadovoljstvo i smrt, nisu ništa drugo do proces egzistencije. Revolucionarna borba u ovom procesu otvaraju vrata inteligenciji“.
„Ništa nije apsolutno. Sve se mijenja, sve se kreće, sve poleti i odleti”.
“Ostavljam ti svoj portret, kako bih mogla biti sa tobom svih onih dana i noći kada sam daleko od tebe”.
“Prije sam mislila da sam najčudnija osoba na svijetu, ali onda sam pomislila da od toliko ljudi na svijetu, mora da postoji još neko ko je baš kao ja, da se osjeća bizarno i defektno, na isti način na koji se ja osjećam. Onda bih zamišljala tu osobu i mislila da i ona, tamo negdje, tako zamišlja mene. Nadam se, ako si tamo negdje i sada čitaš ovo, da znaš da sam ovdje i da sam čudna, isto kao i ti”.
