U ovom trenutku, mnoge studije ispituju kako se naš sveukupni osjećaj sreće (ili ono što psiholozi ponekad nazivaju “blagostanjem”, jer to zvuči naučnije) mijenja tokom našeg života. Širom svijeta vidimo sličan obrazac, a to je da naša sreća opada od tinejdžerskih do dvadesetih godina i ostaje niska do otprilike 50. godine, nakon čega ponovo počinje rasti i nastavlja rasti kroz šezdesete.
Važno je reći dvije stvari unaprijed: Zapažanje da prosječan nivo sreće među ljudima opada u našim dvadesetim i ostaje niži ne znači da se ovaj obrazac nužno događa svim ljudima. Postoje ljudi čija se sreća ne mijenja mnogo, ili koji možda imaju životne okolnosti koje njihovu sreću smanjuju čak i kasnije u životu.
Osim toga, postoje velike individualne razlike u tome koliko su ljudi generalno sretni. Neki istraživači sugerišu da ovo odražava postavljenu tačku sreće za ljude, gdje su neki prirodno prilično sretni, a drugi nisu. Čak i ako smo sretniji od prosječne osobe, naša vlastita sreća može biti niža u našim dvadesetim, tridesetim i četrdesetim godinama nego u tinejdžerskim ili pedesetim i šezdesetim godinama.
Pa zašto se to dešava?
Ako pogledamo koliko smo sretni i zadovoljni svojim životom u bilo kojem trenutku, otprilike polovina našeg ukupnog nivoa sreće dolazi od te genetski određene zadane tačke sreće. Ostalo je povezano kako sa situacijom u kojoj se trenutno nalazimp, tako i sa događajima iz naše nedavne prošlosti. Ako si nedavno imao/la značajnu bolest, imaš financijske probleme ili se nosiš sa velikim stresom u svom privatnom životu, onda će to smanjiti tvoj osjećaj blagostanja.
Ljudi u pedesetim i šezdesetim godinama imaju mnogo pozitivnijih situacionih faktora koji utiču na sreću od mlađih ljudi. Istraživanja pokazuju da su ljudi u ovom uzrastu sigurniji u vezi sa svojim finansijama od ljudi koji su mlađi. Mlađi ljudi obično dobijaju manje novca od starijih (koji imaju više iskustva), i često pokušavaju da kupe dom i zasnuju porodicu. Ne samo da su starije osobe često više plaćene, već su i njihova djeca već otišla od kuće i završila školovanje. Starije osobe se takođe mogu osjećati sigurnije u svojoj karijeri, jer imaju bolji osjećaj o tome kako će se odigrati ostatak njihove karijere prije nego što odluče da se povuku.
Ako još nisi napunio/la četrdeset, postoji li nešto što možeš učiniti da poboljšaš svoje blagostanje osim čekanja da ostariš? Srećom postoji.
Velika prepreka za dobrobit u mlađim godinama je neizvjesnost. Ne znaš kako će se završiti tvoj život ili karijera i brineš se o tome. Ako nisi pronašao/la partnera i nadaš se da ćeš ga naći, onda brineš o tome. Ako si osnovao/la porodicu, ne znaš kako će ići roditeljstvo, pa brineš o tome.
Ali, ne moraš nužno da brineš o neizvjesnosti. Možeš to tretirati i kao avanturu. Preformuliši te nepoznanice kao priliku da posjetiš neotkrivenu zemlju svoje budućnosti. Možda ćeš još uvijek osjećati malo tjeskobe zbog nadolazećih događaja, ali ako je ta anksioznost uglavnom uzbuđenje, može ti pomoći da uživaš u stvarima u ovom trenutku – čak i ako ti događaji ne ispadnu baš onako kako si planirao/la.
Jedan od načina kako da pomogneš sebi je u tome je da se osvrneš na druge periode svog života. Na primjer, većina ljudi pamti srednju školu kao divno i blaženo vrijeme života bez obaveza i puno vremena za druženje s prijateljima i otkrivanje sebe. Ipak, stvarno svakodnevno iskustvo srednjoškolaca uključuje i mnogo strepnje oko odrastanja i upisa na fakultet ili dobijanja posla. Razlog zašto srednja škola izgleda bolje u retrovizoru je taj što je neizvjesnost (i povezana anksioznost) nestala. Znaš kako ti se život odvijao od tad.
Dakle, zapamti da ćeš se, kada se sada osvrneš na svoj život sa stanovišta 10 ili 20 godina u budućnosti, rado sjećati, jer ćeš znati kako su se stvari ispostavile. Ako ćeš kasnije uživati u ovim vremenima, možeš uživati i sada. Kontrolisaćeš aspekte svog života koje možeš i dozvolićeš da slučajni događaji imaju uticaj i prihvatiš ili se nosiš sa posjledicama. Fokusirajući se na ono što imaš i što možeš kontrolisati, pomažeš da nesigurnost ne povuče tvoje raspoloženje.
Takođe, kada se osvrneš na svoj život vjerovatno se nećeš osjećati loše zbog veličine mjesta u kojem si živio/živjela ili broja dobrih obroka koje si pojeo/la u restoranima. Razmišljaćeš o svojim prijateljima, porodici, postignućima i avanturama. To znači da ti čak ni iznos novca koji imaš u bilo kom trenutku neće izgledati toliko važan kada se osvrneš na njega. Iako može biti stresno biti u poziciji u kojoj jedva sastavljaš kraj s krajem, fokusiraj se više na ono što si u mogućnosti uraditi nego na ono što nisi.
Izvor: fastcompany.com
